Čega se treba čovjek odreći ako želi biti spašen? To je iznos žrtve koju čovjek mora podnijeti ako namjerava služiti Kristu. Što je cijena da bi netko bio istiniti kršćanin?
(Prije nego što budemo prošli kroz četiri točke) neka ne bi došlo do zabune o mojoj namjeri. Ja ne razmatram što je cijena kako bi Kršćanin spasio svoju dušu. Znam jako dobro da je cijena ništa manje nego u krvi Sina Božjega pružila pomirenje, i otkupila čovjeka od pakla. Cijena je plaćena za naš otkup koje je bilo ništa manje nego smrt Isusa Krista na Golgoti.
Poanta koju ja želim naglasiti je posve drugačija. To je zapravo, čega se treba čovjek odreći ako želi biti spašen. To je iznos žrtve koju čovjek mora podnijeti ako namjerava služiti Kristu. Zato sam i u ovome smislu potaknuo pitanje: „Što je cijena?“ i vjerujem čvrsto kako je to jedno od najvažnijih pitanja.
Koštat će ga njegove samo-pravednosti.
On mora odbaciti sav ponos i visoko mišljenje o sebi, te umišljanje svoje vlastite dobrote. On mora biti svjestan činjenicom da će na nebo otići kao jadni grešnik spašen besplatnom milošću, sve to zaslugom drugoga čovjeka. On mora biti spreman da se odrekne vlastitog pouzdanja u moral, uglednost, molitvu, čitanja biblije, odlaska u Crkvu te primanje sakramenata, i da vjeruje samo u Isusa Krista. Zato hajdemo odložiti ovu prvu stavku koja je najistaknutija na našem računu. Biti pravi Kršćanin čovjeka će koštati njegove samo-pravednosti.
Koštat će ga njegovih grijeha.
On se mora odreći svakih navika i postupaka koje je loše u Božjim očima. On mora svoje lice postaviti protiv grijeha, svađati se njim, odvojiti se od njega, boriti se s njim, razapeti ga, truditi se biti iznad njih, što god ljudi mislili ili govorili o njemu. Ovo mora učiniti iskreno i pravedno. Tu ne smije biti primirja sa bilo kojim posebnim grijehom koje on voli. On mora gledati sve grijehe kao njegovog smrtnog neprijatelja i mrziti svaki krivi put. Bio to mali ili veliki, bio javan ili tajan, on se mora potpuno odreći od svih Njegovih grijeha. Zato hajdemo odložiti ovu drugu stavku sa našega računa. Biti Kršćaninom čovjeka će koštati njegovih grijeha.
Koštat će čovjeka njegove ljubavi prema lagodnostima.
On mora prihvatiti bol i probleme, ako misli trčati uspješno licem usmjeren prema nebu. Svakodnevno mora paziti i motriti, kao vojnik na neprijateljskom teritoriju. On mora paziti na svoje ponašanje kroz svaki dan, u društvu, na svakom mjestu, u javnosti kao i u privatnosti, isto tako među strancima kao i kod kuće. Mora paziti na svoje vrijeme, jezik, temperament, misli, razmišljanja, motive i svojem ponašanju u svakom segmentu svojega života. Mora biti marljiv u svojim molitvama, čitanju biblije, kako provodi Nedjelju. Ovo također zvuči teško. Ne postoji ništa što više mrzimo od „nevolja“ u našoj vjeri. Mi mrzimo nevolje. Mi se potajno nadamo da imamo „pobjedonosno“ kršćanstvo, da nas zastupaju i da netko sve uradi umjesto nas. Sve što traži napor i rad je u potpunosti protivno prirodi našega srca. Ali duša ne može imati dobitak bez patnje. Zato hajdemo odložiti ovu treću stavku sa našega računa. Biti Kršćanin čovjeka će koštati ljubav prema lagodnostima.
Koštat će čovjeka naklonost svijeta prema njemu.
On mora se zadovoljiti kada ga se smatra bolesnikom od čovjeka kada on ugađa Bogu. On mora računati da ništa nije čudno kada bude izrugivan, ismijavan, oklevetan, proganjan, pa čak i kada ga mrze. On ne bi trebao biti iznenađen kada vidi kako ga ismijavaju i preziru njegove stavove i navike u vjeru. On mora podnijeti kada ga drugi gledaju kao budalu, zanesenjakom i fanatikom – da će izvrtati njegove riječi i djela. Zapravo, on se ne smije čuditi kada bi ga netko nazvao ludim. Usuđujem se reći zapravo kako ovo isto zvuči teško. Mi prirodno ne volimo nepravdu i lažne optužbe, i teško nam je kada nas optuže bez razloga. Ne bi trebalo da smo od tijela i krvi ako ne želimo imati dobro mišljenje od naših bližnjih. Uvijek je neugodno kada govore protiv vas, napuste vas, lažu i ostaneš sam. Ali tu nema pomoći za to. Čašu koju je popio Učitelj, moraju popiti i Njegovi učenici. Oni moraju biti: „Prezreni i odbačeni od ljudi“ (Izaija 53,3). Zato hajdemo odložiti ovu zadnju stavku sa našega računa. Biti Kršćanin čovjeka će koštati naklonost svijeta prema njemu.
Hrabar je doista onaj čovjek koji će reći kako možemo zadržati svoju samo-pravednost, naše grijehe, lijenost i ljubav ovoga svijeta prema nama, a još biti spašeni? Potvrđujem kako zasigurno je velika cijena da bi bio istiniti kršćanin. No ipak, tko pri svom zdravom razumu može sumnjati da je to vrijedno svake cijene za spasenje duše? Kada je brod u opasnosti da potone, posada ne razmišlja o izlijevanju pretjeranog dragocjenog tereta. Kada je neki dio tijela paralizovan, čovjek će se podložiti bilokakvoj operaciji, čak i imputaciji kako bi spasio svoj život. Zasigurno Kršćanin bi trebao biti voljan se odreći bilo čega što stoji između njega i Neba. Religija koja ništa ne košta ne vrijedi ništa! Jeftino Kršćanstvo, bez križa će dokazati na kraju beskorisno Kršćanstvo, bez krune.
Autor: J. C. Ryle
