Požuda ne zadovoljava; ona uznemiruje.
Postoji sklonost da se pomakne granica preljuba kao očitog čina. Kao što nepravednu ljutnju Isus vodi kao motiv koji se skriva iza ubojstva, tako On gleda i na požudu kao misao i motiv, koji stoji iza preljuba.
On se ne bavi samo s onim što se radi, već ga zanimaju misli i želje. Čak i ako se naše ponašanje izvana čini moralnim i korektni, ipak možebo i dalje biti krivi zbog preljuba u mislima, srcu i mašti.
Isus naglašava da lanac grijeha vodi prema fizičkog činu preljuba, a on započinje u mislima. Preljub je simptom bolesti uma. Da se grijehu nije dozvolio pristup u misli, onda se on ne bi manifestirao u stvarnosti.
Važni je reći kako Isus ne zabranjuje pogledati u nekoga, već zabranjuje ”požudno” pogledati, jer je to onda preljub u srcu. Nema ništa loše u čašćenju nečije ljepote. Isus ne zabranjuje prirodne i normalne ljudske želje, koje su dio našeg instinkta i prirode. Mi se ne trebamo osjećati krivi zbog težnje ka vlastitom ispunjenu ili ako imamo osjećaj privlačnosti naspram nekoga.
Ono protiv čega Isus govori je nekontroliranje i konzumiranje seksualne strasti koja nas vodi prvo na razmišljanje o preljubu, a onda i sam preljub u mislima. To je ‘nekontrolirana želja za tuđim tijelom’. Odnosi se na muškarce i žene, bilo da su u braku ili ne.
Ovakva požuda je lijepo opisana u članku objavljenom prije nekoliko godina u časopisu Leadership Today pod naslovom ”Unutarnji rat: Anatomija požude” – gdje je anonimni kršćanski vođa sažeo svoja iskustva. Započeo je ovako: ”Jasno se sjećam te noći kada sam prvi put doživio požudu. Pravu, svojevoljnu odanost požudi!”
On opisuje svoje putovanje, kada bio namamljen u lokal, gdje se održavao striptiz. ”Prošlo je deset godina od toga, deset godina u kojima nikada nisam bio tako daleko od prisutnosti požude… brzo sam naučio da požuda, kao i seks vode samo u jednom pravcu.
Ne možeš se vratiti na niži stupanj i ostati zadovoljan… Požuda ne zadovoljava; ona uznemiruje… tamo gdje sam dospio… nisam mogao zamisliti na početku da ću dospjeti.”
Iako nikada nije počinio preljub, to je ipak imalo blagi utjecaj na njegov brak, jer je počeo vrednovati svoju suprugu kao seksualno manje privlačnu i davao je važnost njezinim manje privlačnim karakteristikama. To je imalo razarajući utjecaj na njegov duhovni život, u kojem je požuda zauzimala dio njegova života, a gdje Bog također nije mogao imati pristup. Osjećao se rastrgano iznutra zbog preplavaljuće želje da bude očišćen, a u isto vrijeme vukla ga je egzotična pohota i njezina draž.”
Stvar se donekle razjasnila kada je otišao u posjet pastoru jedne velike crkve, samo da bi otkrio da je i ovaj imao isti problem. Onda je taj pastor uzeo poduži list papira, pokazujući recepte s lijekovima koje je uzimao da bi se othrvao veneričnim bolestima, koje je bio pokupio na putu. Pravnici su već dijelili njegovu kuću i njegovu imovinu uključujući i djecu.
Isus nas upozorava da je to put koji čovjeka vodi u pakao. On ne kaže da jedan pogled zaslužuje odlazak u pakao. Niti on izjednačava misli i djela – jasno je da preljubnički čin ima dalekosežnije posljedice od same misli. Ali Isus upozorava da sam proces otpočinje u našim mislima, koje dovode do djelovanja i naposljetku do takvog načina života, koji vodi u pakao. Zbog toga je to tako važno i ozbiljno i uvelike vrijedno naše pozornosti i brige.
Autor: Nicky Gumbel; iz knjige ”Izazovni životni stil”
