Bog zna gdje ste i što radite svaku minutu u danu

Bog ne samo da vas voli, nego zna gdje ste i što radite svaku minutu u danu. Vjerujete li tome? Ovaj tekst će vam otkriti nešto nevjerojatno. 

Ja definitivno vjerujem, nakon zanimljivog iskustva koje sam imao prije nekoliko godina.

U to vrijeme vozio sam na autocesti 1-75 blizu Daytona u Ohiu, bio sam sa svojom ženom i djecom. Skrenuli smo s autoceste kako bismo se odmorili i osvježili. Moja žena Barbara i djeca otišli su u restoran. Osjetio sam potrebu da protegnem noge, tako da sam im samo odmahnuo i rekao da ću im se pridružiti kasnije. Kupio sam si malo piće, a dok sam hodao prema restoranu brze hrane Dairy Queen, osjećaji samo-žaljenja počeli su mi magliti um.

Volio sam Gospodina i svoje poslanje, ali sam se osjećao suho, pod nekakvim teretom. Moja je čaša u tom trenu bila prazna…

Uskoro me neprestana zvonjava telefona u blizini prenula od mojih promišljanja. Dolazila je iz telefonske govornice na kutu jedne benzinske postaje. Hoće li netko odgovoriti na poziv?

Činilo se da je zvuk prometa s autoceste utišao zvuk zvonjave budući da je radnik na benzinskoj nastavljao posluživati mušterije očito ne primjećujući zvuk telefona.

„Zašto se nitko ne javlja?“, promumljao sam.

Počeo sam razmišljati. Moglo bi biti važno. Što ako je kakav hitan slučaj? Znatiželja je uskoro prevagnula. Zakoračio sam u telefonsku govornicu i podignuo slušalicu.

„Halo“, rekao sam opušteno i otpio gutljaj svoj pića.

Javio se glas operatera: „Poziv za Kena Gauba“.

Moje oči su se raširile u šoku te sam se skoro ugušio na kockicu leda. Progutavši, rekao sam, „Vi ste ludi.“

Tada sam shvatio da se ne bih trebao tako obraćati operateru te sam dodao: „Ovo je nemoguće! Hodao sam cestom, nisam nikome smetao, i odjednom je telefon zazvonio…“

„Je li Ken Gaub tu?“ prekinuo je operater, „Imam poziv za njega.“

Trebao mi je trenutak da ponovno uspostavim kontrolu nad sobom, ali sam konačno odgovorio: „Da, ovdje je.“

Pokušavajući pronaći objašnjenje čak sam se pitao da možda nisam na emisiji „Žuta minuta“.

Još uvijek potresen i zbunjen, upitao sam: „Kako ste me, zaboga, ovdje pronašli? Hodao sam cestom, ne smetajući nikome, telefon u govornici počeo je zvoniti. Javio sam se potpuno slučajno. Sigurno ne tražite baš mene.“

„Pa“, rekao je operater, „Je li Ken Gaub tu ili nije?“

„Jeste, ja sam Ken Gaub,“ napokon sam rekao uvjeren da je poziv pravi zbog tona glasa operatera.

Tada sam začuo drugi glas, „Da, to je on, operateru. To je Ken Gaub.“

Zbunjeno sam slušao dok se nepoznati glas predstavljao. „Ja sam Millie iz Harrisburga, Pennsylvania. Ne znate me, gospodine Gaub, ali sam očajna. Molim vas, pomozite mi.“

„Što mogu učiniti za vas?“

Počela je plakati. Kada se napokon malo smirila nastavila je. „Upravo sam željela počiniti samoubojstvo, završila sam pisanje oproštajne poruke kada sam se počela moliti Bogu govoreći da ne želim to učiniti… Onda sam se sjetila da sam vas vidjela na televiziji i mislila sam da ako mogu ikako razgovarati s vama, vi ćete mi moći pomoći. Znala sam da je to nemoguće jer nisam znala kako da dođem do vas, nisam znala nikoga tko bi mi mogao pomoći da vas pronađem. Tada su mi u glavu došli nekakvi brojevi i ja sam ih zapisala.“

Tada je ponovno počela plakati, a ja sam se tiho molio za mudrost da joj pomognem.

Nastavila je: „Pogledala sam u brojeve i pomislila, ‘ne bi li bilo odlično da je ovo čudo od Boga i da mi je On dao Kenov broj telefona?“.

Odlučila sam probati nazvati te brojeve. Ne mogu vjerovati da razgovaram s vama. „Jeste li u svom uredu u Kaliforniji?“

Odgovorio sam, „Gospođo, ja nemam ured u Kaliforniji. Moj je ured u Yakimi, u Washingtonu.“

Pomalo iznenađena, upitala je: „Uistinu, gdje ste onda?“

„Pa zar ne znate?“ odgovorio sam, „Vi ste mene nazvali.“

Objasnila je: „Ali ja čak ni ne znam koje područje zovem. Samo sam ukucala brojeve koje sam zapisala na papir.“

„Gospođo, nećete mi vjerovati, ali ja sam u telefonskoj govornici u Daytonu, Ohio.“

„Stvarno?“ uzviknula je, „Što radite tamo?“

Malo sam se našalio: „Pa, odgovaram na telefon. Zvonio je dok sam prolazio pokraj njega pa sam se javio.“

Znajući da je sve ovo moralo biti uređeno od Boga, počeo sam savjetovati tu ženu.

Dok mi je govorila o svojim frustracijama i očaju, prisutnost Duha svetoga ispunila je telefonsku govornicu te mi je dala riječi Mudrosti koje su bile daleko iznad mojih mogućnosti.

U samo nekoliko trenutaka, molila je molitvu pokajanja i upoznala Onoga koji će ju odvesti iz situacije u kojoj se nalazila u novi život.

Izašao sam iz telefonske govornice snažno osjećajući brigu našeg Nebeskog Oca za svakog od Njegove djece.

Kakva je bila mogućnost da se ovo dogodi?

Sa svim milijunima telefonskih brojeva i neopisivom količinom kombinacija, jedino je Sveznajući Bog mogao urediti da ta žena nazove baš broj te telefonske govornice u točno to vrijeme.

Zaboravljajući na svoje piće, gotovo leteći od uzbuđenja, vratio sam se svojoj obitelji pitajući se hoće li mi povjerovati kada im ispričam što mi se dogodilo.

Možda je bolje da im ne ispričam, pomislio sam, ali nisam se mogao suzdržati.

„Barb, nećeš vjerovati ovo! Bog zna gdje sam ja.“

BOG ZNA I GDJE SI TI. PREPUSTI SE NJEGOVIM RUKAMA, KONCENTRIRAJ SE NA POZNAVANJE NJEGOVE VOLJE CIJELI SVOJ ŽIVOT I ON TE NIKADA NEĆE ZANEMARITI NITI ZABORAVITI.

Autor: Ken Gaub; Prijevod: Ida R.; Izvor: Smilegodlovesyou.org

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!