U jednoj trgovini starinama nalazila se na vrhu police zaboravljena škrinja. Godinama je stajala tamo, sve dok je jednoga dana, prilikom čišćenja, nisu pronašli. Ni sam vlasnik trgovine nije se sjećao da ju je ikad vidio. Kad su je očistili od prašine, vidješe da na poklopcu piše „Škrinjica želja“.
Stavili su je na istaknuto mjesto da bi kupci koji dođu mogli izraziti svoju želju. Ušao je neki čovjek htijući kupiti jedan stari kip. Dok je plaćao, ugleda škrinjicu, otvori je i izreče želju: „Želim da me pred trgovinom čeka parkiran novi auto.“
Ali, kako se moglo i očekivati, želja nije bila ispunjena. Dolazili su i drugi kupci u trgovinu i izražavali svoje želje: Netko je tražio bisernu ogrlicu, netko zlatni sat, netko opet da postane najbogatiji čovjek na svijetu, netko računalo, lijepu odjeću, slavu. Bilo je i onih koji su željeli smršaviti, ili porasti, ili pak da ne ostare.
Ali ni jedna želja nije bila uslišana. Jednoga dana ušao je neki prosjak koji je zatražio čašu vode. Trgovac ga usluži veoma ljubazno. Kad se napio, prosjak se zagleda u škrinjicu, te zamoli da mu, prije nego što ode, dopuste izraziti želju. Gospodar mu odgovori: „Naravno! Ti si najpotrebitiji od svih koji su ušli u trgovinu, vidjet ćemo hoće li te škrinjica uslišati. Tada je prosjak otvori i reče: „Želim čašu punu srebra za vlasnika ove trgovine.“
Zatvori škrinjicu i ode. Vlasnik je željom bio zadivljen. Nitko do sada nije zaželio nešto za druge. Ovo je bio pravi znak zahvalnosti za čašu vode koju je ponudio. Ali kad je otvorio škrinjicu želja, začuđen ugleda čašu punu srebra kakvoga još nije vidio. Želja se ispunila.
Onaj mu se prosjak na taj način zahvalio. Škrinjica želja ovaj put je proradila.
