inspirativne priče

Njemački pjesnik Rilke boravio je neko vrijeme u Parizu. Idući na sveučilište svakog je dana u društvu svoje prijateljice Francuskinje prolazio vrlo prometnom ulicom.
Bio neki siromašan i jednostavan čovjek. Uvečer, nakon zamornog rada, vraćao se kući slomljen i neraspoložen.
Često nam se u životu dogodi da nas netko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života…
Prije abortiranja morao je popiti decilitar žestokog pića da umiri svoju savjest i da uopće uđe u salu.
U ranoj Crkvi bila je skupina od četrdeset vojnika u jednoj rimskoj religiji koji su osuđeni na smrt zbog toga što su vjerovali u Isusa Krista.
Pouku koju priča nosi puna je životne težine, ali i jednostavnosti ljubavi, iskrenosti i istine.
Često puta djeca zamjeraju mamama za stvari koje im ne želi pružiti. Kada budu starija, shvaćaju da je njihova mama znala što radi.
Jednom sam angažirao stolara da mi pomogne renovirati staru poljsku kuću, a upravo mu je bio završio prvi težak dan na poslu.
Bilo je oko šest sati popodne kad se jedan farmer, mlad čovjek, vraćao iz sela gdje je kupio živežne namirnice, hodajući željezničkim tračnicama.
Ova istinita životna priča (imena su promijenjena) zanimljiva nam je po tome što bi većina nas brzo dala ovoj ženi do znanja da je u krivu i ne bismo dozvolili da zasluge za naš rad pripadnu nekome drugom.