Evo zašto kršćani nikada ne bi trebali vježbati jogu

U cijelom svijetu raste interes za jogu, pa čak i među nekim kršćanima, i širi se i na druge ezoterične i New Age prakse kao što su: reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija i sl.

Za neke je joga način opuštanja i smanjenja napetosti dok za drugoga to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, a za neke, joga je način liječenja bolesti. U umu prosječnog čovjeka mnogo je zbunjenosti zato što se joga uglavnom ne prikazuje ni kao potpuno zdravstvena ni kao potpuno duhovna disciplina – religiozna hindu disciplina. Naime, ili kao jedna ili kao druga vrsta a često i kao mješavina te dvije discipline.

Činjenica je da je joga za Hinduse prvenstveno duhovna disciplina i da ima duboko ukorenjenje u hinduizmu i budizmu. U ovakvom svjetlu iskreni kršćanin treba preispitati koliko je prikladno spajati jogu s kršćanskom duhovnošću i koliko je mudro ugrađivati ​​te tehnike u kršćansku molitvu i meditaciju.

SUŠTINA JOGE ​​

Riječ joga znači “jedinstvo”. Cilj joge je ujedinjenje prolaznog “ja” “JIVA” s besmrtnim “BRAHMAN”, hinduističkim konceptom Boga. Taj Bog nije osobnost nego impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja je jedno s prirodom i svemirom. Brahman je impersonalna, neosobna božanska tvar koja prožima i obavija sve i temelj je svega.

Joga ima svoje korijene u hinduističkim Upanishadama koje datiraju iz 1000. godine prije Krista i koje svrhu joge opisuju kao “ujedinjenje svjetlosti unutar sebe sa svjetlošću Brahmana”. “Beskonačnost, ono što je apsolutno i nepromjenjivo nalazi se u čovjeku “kaže Chandayoga Upanishada, “TAT TUAM ASI” ili “TO SI TI”.

Božansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikrokozmičkom predstavniku, individualnom “ja” koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti, Krišna opisuje Jivu kao “moj vlastiti dio vječnoga” i kaže da “radost Joge dolazi jogiju koji je jedno s Brahmanom”. Sto pedesete godine poslije Krista jogi Patanjali je objasnio osam puteva poput stepenica koji učenika joge vode od neznanja do prosvjetljenja:

1) Samokontrola (yama),

2) vršenje pobožnosti (niyama),

3) položaji tijela (asana),

4) vježbe disanja (pranayama),

5) nadzor tj. obuzdavanje osjetila (pratyahara),

6) koncentracija (dharana),

7) duboka kontemplacija (dhyana) i

8) prosvjetljenje (samadhi).

Ovdje je zanimljivo primijetiti da su vježbe položaja tijela i disanja, što se na zapadu obično podrazumijeva da je cijela joga, tek treći i četvrti stupanj prema jedinstvu s Brahmanom! Joga nije samo razrađen sistem tjelovježbe i duhovna disciplina sa svrhom dovesti dušu do samadhija, potpunog jedinstva s božanskim bićem. Samadhi je stanje u kojem se sjedinjuju prirodno i božansko biće – čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike.

Kršćanska joga?

Ovakvi duhovni pogledi su u potpunoj suprotnosti s biblijskim kršćanstvom koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja – čovjeka i Boga. Bog je uvijek “netko drugi”, a nikada sam čovjek. Žalosno je vidjeti da neki ljudi koji propagiraju jogu i druge discipline meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvađene iz općeg konteksta kao što su npr.  “ti si hram Božji” , “živa voda teče iz tebe” , “bit ćete u meni i ja ću biti u vama” , “ne živim više ja, nego Krist živi u meni”…, bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u cijelom kontekstu Svetog pisma. Neki ljudi čak predstavljaju Isusa Krista kao jogija. Tako, nisu rijetke slike na kojima je Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju!

Nazivati ​​Isusa “jogijem” znači negirati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku prirodu podložnu neznanju i zabludi (iluziji – maya), da je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge.

Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička (Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost, a sve ostalo je privid ili maya. Kada bi postojala samo jedna apsolutna, nepromjenjiva realnost, a sve ostalo bilo iluzorno ili prividno onda ne bi postojali odnosi i ljubav.

Središte kršćanske vjere je vjera u Presveto Trojstvo – Oca , Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu, savršeni model odnosa ljubavi i u kršćanstvu je usmjereno na odnose s Bogom i među ljudima.

“A Isus reče mu: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijed. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. ” (Mt 22,37-39).

U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda, jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma je rekao: “Dobro i zlo su jednoisto”

U kršćanstvu, neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće je naš jedini put spasenja – tj. oslobođenja od “gravitacije grijeha” i njegovih posljedica. Mi ne možemo negirati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije.

Bavljenje jogom je u “najbezazlenijem” slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. Kao jedna on duhovnih disciplina New Agea, joga se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge kršćani zavodeći i varajući ljude da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje “onog dobrog” iz drugih kultura, tj. vjerska tolerancija. Neki su čak prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama nazivajući je “kršćanska joga”. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda već o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s biblijskim kršćanstvom.

IGRA S VATROM …

Žalosno je da se joga proširila od vrtića sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji i sl., tako da se ona čak naziva “istočnjačkom medicinom” a u biti ona uopće nije “medicina”; kakogod, uspješno se prodaje pod etiketom “opuštajuća terapija”, “samo – hipnoza”, “kreativna vizualizacija”, “centriranje (centering)” i sl.

Hatha joga, najrašireniji oblik joge kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija, jedan je od šest priznatih sustava ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religioznim korijenima najopasniji je oblik joge.

Istina je da su mnogi ljudi izliječeni pomoću joge i ostalih istočnjačkih načina meditacije ili molitve. Međutim, ovo nije mjerilo jer ovakvih slučajeva ima u svim religijama ili vjerovanjima. Apostol Pavao upozorava: “I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla.” (2 Kor 11,14). Treba ozbiljno pristupiti ovom problemu današnjice i provjeriti traže li bolesni samo ozdravljenje i materijalne stvari ili Boga i Isusa Krista koji je na prvom mjestu zainteresiran da spasi ljudsku dušu, a tek onda da druge tjelesne i materijalne blagoslove.

Želja da se postane Bog je prvi i drugi grijeh. Sam sotona je to želio za sebe:

“U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’” (Izaija 14,13-14)

A onda i prvi ljudi su to isto poželjeli:

“Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.«” (Postanak 3,4-5).

Želja da se bude poput bogova je u suvremenom materijalno – egoističnom čovjeku i dalje vrlo živa a to čini jogu vrlo poželjnom u dostizanju tog cilja.

Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno. Joga uči da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve . (1 Pt  5,8)

KRŠĆANSTVO JE JEDINSTVENO

Neki ljudi misle da nema ništa loše u prakticiranju joge sve dok ne vjerujemo u filozofiju pozadinu. Oni koji se bave propagandom joge, reikija i sl. tvrde da su filozofija i praksa neodvojive.

Biblijski kršćanin ne može ni na koji način prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su joga i kršćanstvo dva međusobno isključiva gledišta. Kršćanstvo glavni problem čovjeka vidi u grijehu i nemogućnosti da se uskladi s prirodom i mjerilima moralno savršenog (svetog) Boga. Čovjek je otuđen od Boga i ima potrebu za pomirenjem jeste Isus Krist. Po Isusovoj smrti na križu, Bog je pomirio sa sobom. On danas poziva čovjeka da slobodno primi sve blagodati svog spasenja po vjeri u samoga Krista.

Za razliku od joge kršćanstvo vidi spasenje kao slobodan besplatan dar koji nije zarađen ili postignut čovjekovim vlastitim naporima i djelima.

“Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” (Ef 2,8-9)

IZVOR:Siont.net

NAJNOVIJE!