Evo zbog čega bismo svakodnevno trebali biti u tihoj osami s Bogom

u tihoj osami s Bogom
Foto: Pixabay

„Tišina u molitvi često nije nešto što planiramo; naprotiv, to je dar koji na nas može doći prilično neočekivano. Umjesto jurnjave da popunimo prazninu, naučimo zapravo prihvatiti taj dar kao bolji dio našeg molitvenog vremena.“ Citati Wesleya i Stacey Campbell

Kada je u pitanju učenje o molitvi, tišina i kontemplacija posebna su dimenzija koju vrlo malo nas u potpunosti shvaća. Većina nas nije vješta u promatranju Boga. Jedan od razloga za to jest taj što smo pod utjecajem buke i užurbanosti današnjeg stila života. A u sredini vihora aktivnosti koje često smatramo važnim ili potrebnim, propuštamo ljepotu i nužnost učenja discipline šutnje pred Bogom. Tako često nam u životu nedostaje kontemplacije koja promatra Isusovu ljepotu.

Muž i ja smo nedavno išli na kratki duhovni odmor u planine Rocky u Coloradu. Odsjeli smo u lijepoj kućici pod nazivom „Utočište“ koja se nalazi pored rijeke Big Thompson u Estes Parku, a rijeka je žuborila samo nekoliko stopa od naših ulaznih vrata. Ušli smo u kućicu, i na naše čuđenje, zidovi su bili ispunjeni tekstovima pjesama obožavanja i biblijskim stihovima; „Prestanite i znajte da sam ja Bog“, „Bog nam je utočište“ i još mnogi drugi. Prekrasna dekorativna shema ukazivala je na tišinu i odmor u Božjoj prisutnosti.

Vrijeme je bilo kišovito većinu tjedna, ali čak i unatoč kiši, ta kućica je za nas bila utočište. Rekli su nam da je kiša padala danima! No mi smo bili ušuškani u tom mirnom mjestu i imali pet dana od beskrajnog vremena gledanja na Boga i Njegovu čudesnu silu. Planine su izgledale veličanstveno, a kada je kiša prestala, bili smo u mogućnosti voziti do samih visina i vidjeti Božje djelo s gorskih vrhova.

Tih dana sjedila sam u tišini pred Bogom i samo gledala Njegovu ljepotu i krasotu mjesta utočišta pored onih raskošnih planina. Ponovno sam shvatila sam kako je divno i potrebno smiriti se pred Bogom u tihoj meditaciji. Trebalo mi je to. Kako se bližimo kraju vremena, moramo biti tihi pred Bogom, naći u Njemu svoje utočište, i uspeti se do visina kako bismo vidjeli život iz Njegove perspektive.

Ohrabrujem vas da nađete vrijeme za šutnju pred Bogom. Ovo kod kuće radim redovito, i to dodaje divnu dimenziju mom molitvenom životu. Odmor u Coloradu duboko u meni ojačao je važnost toga da Boga gledam kroz tihu meditaciju. Većina nas je jako zauzeta, ali svi možemo naći vremena za ono što je najvažnije.

Biblija kaže da moramo biti mirni kako bismo upoznali Boga. Šutnja je potrebno umijeće, ako želimo stvarno spoznati Boga. Dar je od Boga. Dakle, ako Bog utišava vašu aktivnost ili vas zaustavlja na neki način, možda želi da naučite ovu važnu disciplinu. Bog vas privlači k sebi. Uklanja sve prepreke u istinskom zajedništvu s Njegovim duhom. To je dar koji trebate prigrliti svim srcem.

„Prestanite i znajte da sam ja Bog“ (Ps 46,10).

„U tihoj kontemplaciji javlja se natprirodno približavanje Bogu. Nakon što ostanemo bez riječi, jednostavno u tišini gledamo na Božju osobnost. Jedan od najprikladnijih i najljepših opisa suštine kontemplacije koje sam ikada čuo dolazi od jednog jednostavnog farmera: ‘Gledam ga, i on gleda u mene!’“

Prednosti tihe kontemplacije u molitvi

„S vremena na vrijeme počet ćete dodirivati ​​stanje unutarnje tišine. Što će biti vaš odgovor na takvo iskustvo? Što ćete učiniti? Ništa! Jednostavno se predajte unutarnjem približavanju Bogu. Predajte se onome što privlači vaš duh. Duh vas uvlači u veće dubine.“

Postoji toliko mnogo prednosti u tome da Bogu priđemo kroz tihu kontemplaciju. Ovo su neke od njih:

Bog se bori za nas kad smo mirni. Sami smo preslabi za borbu protiv naših neprijatelja. Bit ćemo ranjeni. No, ako u vrijeme kušnje u vjeri ostanemo u Božjoj prisutnosti, On će nam dati snagu. „Gospod će se boriti za vas, a vi budite mirni“ (Izlazak 14,14).

Nalazimo Boga na dublji način. U tihoj molitvi razvijamo vještinu gledanja u Boga: „I tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I dat ću vam da me nađete“ (Jeremija 29,13-14).

Rastemo u umjetnosti razmišljanja o Pismu. Izlazak 34,6-7 ispunjen je Božjim atributima. Ohrabrujem vas da nad ovim stihovima dugo meditirate. „I Gospod prođe ispred njega te viknu: ‘Gospod, Gospod, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev, a bogat milosrđem i istinom;  iskazuje milosrđe tisućama, prašta bezakonje i prijestup i grijeh […]’“ (Izlazak 34,6-7a).

Učimo se izolirati od vanjskih aktivnosti. Učimo se umijeću vanjske jednostavnosti i iznutra učimo živjeti u Božjoj prisutnosti. „Jedno išćem od Gospoda, samo ovo tražim: da prebivam u domu Gospodnjemu sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i razmišljam u Hramu njegovu“ (Psalam 27,4).

Učimo razmišljati o Božjoj naravi. Za početak meditacije dobro je fokusirati se na jedan aspekt Božje naravi opisan u jednom retku Pisma. Na primjer, razmišljajte o Božjoj svetosti koja će vječno krasiti Njegov dom: „Svjedočanstva su tvoja posve pouzdana, svetost pristaje Domu tvojemu, Gospode, kroz dane mnoge“ (Psalam 93,5).

Rastemo u našem ljubavnom odnosu s Bogom. Učimo živjeti prvu zapovijed da ljubimo Boga svim svojim srcem, dušom i snagom. „A on, odgovorivši, reče: ‘Ljubi Gospoda, Boga svojega, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje i iz svega uma svojega, a bližnjega svojega kao samoga sebe’“ (Luka 10,27).

Molim za to da svatko od nas nauči tajnu tihe kontemplacije i da ima tihu osamu s Bogom. Ovo je mjesto gdje ćemo uzeti vremena za komunikaciju s Bogom od srca k srcu i duha k duhu. To se neće dogoditi slučajno, već za to moramo izdvojiti vrijeme i razumjeti kakvu vrijednost ima. Ovo trebamo činiti redovito i u kraćim intervalima, a ponekad i dužim.

U vremenu smo kada moramo pronaći naš utočište u Bogu i vidjeti svijet iz Njegove perspektive. Intimnost i tišina pred Gospodinom bit će ključ za svakodnevni uspješan i radostan život u ovom času. Ovo je vrijeme da shvatite da je fokus svega vjenčanje na kraju vremena, a mi smo Isusova nevjesta. Vi ste Nevjesta Kristova. Ovo je dan pripreme i prelazak na ono što je bitno za vječnost. Moramo se nasloniti na našeg voljenog u svemu što radimo. Nedovršeni smo dok ne nađemo naš centar u Bogu. Naša plodnost će doći sa ovog mjesta.

„Ali znajte da je Gospod izdvojio pobožnika svojega; Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem. Drhtite i ne griješite! Govorite u srcu svojemu na postelji svojoj, i utihnite! Prinesite žrtve pravedne i uzdajte se u Gospoda! Mnogi govore: ‘Tko će nam pokazati nešto dobro?’ Obasjaj nas, Gospode, svjetlom lica svojega! U srce si moje stavio radosti više no kad pšenica njihova i vino njihovo izobiluju“ (Psalam 4,3-7).

Autorica: Debbie Przybylski; Prijevod: Aleksandar J.

IMAŠ KOMENTAR?