Isus je izjavio: „A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi“ (Matej 19,30) u kontekstu svog susreta s bogatim mladim upraviteljem (Matej 19,16-30). Nakon što se mladić okrenuo od Isusa, ne mogavši se odreći svog velikog bogatstva (stih 22), Isusovi učenici su pitali Gospodina kakvu će nagradu imati na nebu budući da su se odrekli svega kako bi ga slijedili (stihovi 27-30). Isus im je obećao da će „stostruko primiti“ i plus vječni život (stih 29). Tada je rekao: „A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi (stih 30).

Isus je ponovio ovu istinu u Mateju 20,16 na kraju prispodobe o radnicima u vinogradu, priče koja je osmišljena kako bi ilustrirala da će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. Što je točno Isus mislio kad je rekao: „Mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi“? Prvo, trebamo eliminirati ono što nije mislio. Isus nije podučavao da je put do neba živjeti siromašnim životom na ovom svijetu. Biblija je jasna da je spasenje samo milošću po vjeri, a ne po djelima (Efežanima 2,8-9) – i to neovisno o nečijem financijskom statusu. Također, Isus nije podučavao automatsku promjenu uloga u nebu.

Ne postoji nebeski zakon u kojem siromašni i potlačeni moraju vladati nad bogatim i moćnim. Bogati nisu uvijek posljednji na nebu, a siromašni nisu uvijek prvi. Niti će vjernici koji uživaju bogatstvo i prestiž na zemlji morati biti nekako poniženi na nebu. Zemaljski rang neće se automatski pretvoriti u obrnuti nebeski rang.

Kad je Isus rekao učenicima da će biti uvelike nagrađeni na nebu zbog onoga čega su se odrekli na zemlji, uspoređivao je njihovu žrtvu s onom koja je nedostajala kod bogatog mladog vladara – mladić se nije želio odreći svega zbog Krista ( Matej 19,16-22). Bog, koji vidi srce, nagradit će nas u skladu s time. Učenici su primjer onih koji su mogli biti prvi, ali su bili siromašni (iako njihovo siromaštvo nije ono što ih čini prvima u nebu). Bogati mladi upravitelj je primjer onih koji bi mogli biti posljednji, a ispalo je da su bogati (iako njihovo bogatstvo nije ono što ih čini posljednjima).

Gospodinova tvrdnja da će posljednji biti prvi i prvi posljednji, mogla bi imati i posebno značenje za Petra, koji je upravo rekao da je „ostavio sve“ (Matej 19,27). Možda je Isus otkrio u Petrovoj izjavi pomalo hvale – Petar je bio na rubu duhovnog ponosa – kao bogati mladi upravitelj, ali iz drugačijeg razloga. Isusov odgovor u 30. stihu  možda je bio neizravno upozorenje Petru da svoju dostatnost uvijek nalazi u Kristu, a ne u vlastitoj žrtvi. Uostalom, bez ljubavi, čak je i najveća žrtva bezvrijedna (1. Korinćanima 13,3).

U poglavlju koje slijedi nakon Isusove izjave da će prvi biti posljednji i posljednji prvi, Isus daje prispodobu (Matej 20). Priča se odnosi na radnike koji se žale da se drugim radnicima koji nisu radili koliko i oni, isplaćivalo jednako. Drugim riječima, vidjeli su svoj vlastiti rad vrijedan naknade, ali su smatrali da je rad njihovih kolega inferioran i manje vrijedan nagrade. Isus završava prispodobu izjavom: „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji“ (Matej 20,16). Najizravnija interpretacija, temeljena na sadržaju prispodobe, jest da će svi vjernici, bez obzira na to koliko dugo ili koliko teško služe tijekom ovog života, dobiti istu osnovnu nagradu: vječni život.

Lopov na križu (Luka 23,39-43), čiji je život služenja bio ograničen na trenutak pokajanja i priznanja vjere u Krista, primio je jednaku nagradu vječnog života kao i Timotej, koji je godinama služio Bogu. Naravno, Biblija također uči da postoje razne nagrade na nebu za različite službe, ali će konačna nagrada vječnoga života biti dana jednako, na temelju Božje milosti u Kristu Isusu.

Postoji nekoliko grupacija za koje vrijedi izraz „posljednji će biti prvi, a prvi posljednji“. Neki su bili prvi u slijeđenju Krista, ali nisu prvi u kraljevstvu. Juda Iškariotski bio je jedan od prvih učenika i imao je čast biti blagajnik grupe, ali ga je pohlepa dovela do propasti; Pavao je bio posljednji od apostola (1. Korinćanima 15,8-9), ali ipak onaj koji je najviše radio (2. Korinćanima 11,23). Neki su bili prvi po privilegiji, ali nisu prvi u kraljevstvu. Na temelju uvjeta Novoga saveza pogani su imali jednak pristup nebeskom kraljevstvu, iako nisu služili Bogu pod Starim savezom. Židovi, koji su se dugo trudili pod Starim zavjetom, bili su ljubomorni zbog milosti koja se proširila na novoizabrane pogane (Rimljanima 11,11). Neki su bili prvi po prestižnom i rangiranom položaju, ali možda nikada nisu ušli u kraljevstvo. Isus je rekao farizejima da se grešnici koje preziru, spašavaju ispred njih: „Zaista, kažem vam: carinici i bludnice pred vama idu u kraljevstvo Božje“ (Matej 21,31-32).

Ono što Isus podučava u Mateju 19,30 jest ovo: na nebu će biti mnogo iznenađenja. Nebeski sustav vrijednosti uvelike se razlikuje od zemaljskog sustava vrijednosti. Bog se može mrštiti na one koji su poštovani i cijenjeni na ovom svijetu (poput bogatog mladog vladara). Također je istina i suprotno od toga: oni koji su prezreni i odbačeni u ovom svijetu (kao učenici) zapravo mogu biti nagrađeni od Boga. Nemojte da vas zahvati svjetski način rangiranja; previše je sklon pogrešci. Oni koji su prvi po mišljenju drugih (ili prvi po vlastitom mišljenju!) mogu ostati iznenađeni kad na Sudnji dan saznaju da su posljednji po Božjem mišljenju.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.

Prišla je beskućniku i ukrala mu novac: Nitko nije očekivao ono što je uslijedilo! Ovaj društveni eksperiment će vas natjerati da se zamislite kakvi smo to ljudi!
10 nepopularnih istina koje vaš sin treba čuti od vas Trebamo nastaviti iznositi samo istinu, čak i ako nije popularna, jer je u istini sloboda.
Koje je značenje Isusove prispodobe o ovcama i jarcima? Prispodoba o ovcama i jarcima dio je propovijedi na Maslinskoj gori.

IMAŠ KOMENTAR?