Može li Božja Riječ uistinu ublažiti našu bol?

Božja riječ bol
Foto: Pixabay

Ponekad se budim plačući.

Kad je to slučaj, često ne znam zašto. Možda zbog težine neizgovorenih problema s kojima se previše bojim suočiti, uz nejasan strah od onoga što bi moglo doći sljedeće. Ili je to sve veća spoznaja da će se bol koju osjećam samo intenzivirati tijekom dana.

Nedavno sam imala jedan od tih dana. Dan prije, moja je ruka bila bespomoćna. Nisam mogla podići kavu. Nisam mogla pisati. Nisam mogla raditi ono što želim. Osjećala sam se zarobljena u vlastitom tijelu, što je postalo previše poznati osjećaj. Ponekad se gotovo osjećam kao živuća smrt.

Vapaj za pomoći

Dok sam ležala u krevetu, razmišljajući o tome što bi taj dan mogao sadržavati, osjetila sam kako suze u meni prodiru.

„Prestani, nemoj to raditi“, rekla sam sama sebi. Ali nisam mogla prisiliti suze da se zaustave te su počele kapati niz moje lice. Ubrzo je moj jastuk bio natopljen i osjećala sam se beznadno.

Tvoj život je bijedan. Ti si teret. Ne možeš ništa učiniti sama. Bili su to ružni glasovi koje sam čula sve dok se nisam prisilila ustati iz kreveta.

Polako sam obukla ogrtač i zastala u svoj molitveni ormar. Nisam htjela ići, ali sam znala da mi to treba.

„Molim te, Bože, pomozi mi. Pokaži mi svoju istinu“, bio je moj jedini vapaj. Nisam mogla ništa drugo. Sjedila sam u polumraku, molila, a onda otvorila Bibliju i počela čitati.

Vjerujem li mu?

Bez Božje riječi počela bih tumačiti život na svoj način. Prema svojim iskustvima. Svojim osjećajima. Svojoj konačnoj perspektivi.

Znala sam da je njegova riječ jedino mjesto za pronalaženje istine. Ako sudim život prema svom očaju, boli, okolnostima, uvijek ću živjeti iskrivljeno. Sve ću suditi po onome što vidim. Ali život je mnogo više nego što vidim. Postoji stvarnost koja ide daleko iznad mog iskustva.

Okrenula sam stranice Biblije pitajući se što Bog ima za mene. Bio je to Psalam 56, voljeni odlomak. U jednoj rečenici sažeto glasi: „U Boga se pouzdajem.“ Pitala sam se pouzdajem li se u njega. Pouzdanje se činilo teže kad me život pritiskao. No, dok sam čitala poznate stihove, osjetila sam Božji mir nada mnom. Mir koji je bio neobjašnjiv. Mir koji je nadilazio razumijevanje.

Kada se bojim

Ponekad zahtijeva ustrajnost da razumijem ono što čitam, poput traganja za draguljima. Trebam se uhvatiti za tekst prije nego što otkrijem dijamant. A onda, poput tog dana, Bog me jednostavno hrani iz svoje ruke. Samo moram primiti.

„Kad me strah spopadne, ja ću se u te uzdati. U Boga — hvalim riječ njegovu — u Boga se uzdam, strašiti se neću. Što mi može učiniti tijelo?“

Bog je znao da se bojim. Nije me osudio. Ali me je pozvao da se pouzdam u njega usred svoje boli. On sam je mogao ukloniti moj strah.

„Ti si izbrojio dane moga lutalaštva, suze si moje u svoju stavio mješinu.“

Bog je znao moje besane noći. Sve suze koje sam isplakala. Sve moje strahove, izgovorene i neizgovorene. Sve je bilo položeno pred njega.

A te riječi, te su mi riječi oduzele dah: „Ovo znam: Bog je za mene!“

Bog je za mene

Bog je za mene.

Čak i kada život izgleda kao da se ruši, Bog je za mene. A ako je Bog za mene, on sve orkestrira u mom životu za moje dobro. Mogu se pouzdati čak i kad sve izgleda mračno. Kaže mi da se ne bojim. On će se pobrinuti za mene.

Bog je za mene. Te su riječi odzvanjale u mom umu.

„Jer si mi dušu od smrti izbavio. Nisi li mi noge čuvao od spoticanja, da bih pred Bogom hodio u svjetlosti živih?“

Kakav prikladan kraj psalma. Doista je izbavio moju dušu od smrti. Čuvao mi noge od spoticanja. Osnažio me da hodam ispred njega u njegovom svjetlu. Moje noge i stopala bivali su sve slabiji, a hodanje sve teže. No, onaj tko me je stvorio zna svaki detalj mog života i zadržat će me od pada.

Nove suze

Oči su mi zasuzile po drugi put. No, to su bile suze radosnice. I nade. To je bila prava stvarnost, a ne moje okolnosti. Ova riječ od Boga, napisana prije više tisuća godina, podsjetila me na istine koje tako lako zaboravljam.

Ugladila sam stranice rukama i skoro zagrlila Bibliju. Božja riječ mi je postala život. Održava me. Oživljava me. Tješi me. On me tješi.

Htjela sam uzeti riječi i pojesti ih, dozvoljavajući im da me hrane. Podsjetila sam se na Jeremiju koji je rekao: „Kad se nađoše riječi tvoje, ja sam ih jeo; i riječ tvoja bijaše mi radost i veselje srca mojega“ (Jeremija 15,16). Te su riječi bile užitak u mom srcu. Donijele su svjetlo na moje oči. Moj pogled na svijet, moj život i moja borba su se promijenili u svjetlu Pisma. I u tom svjetlu, moje mračne sjene su nestale.

Dok sam napuštala svoj molitveni ormar, bila sam zahvalna za način na koji se moja perspektiva promijenila. Bila sam ispunjena nadom. Moje okolnosti nisu bile drugačije nego kad sam ušla, ali su se moje emocije čudesno transformirale. Susret s Bogom preokrenuo je sve.

Budući da je Bog za mene, u Kristu, mogu se pouzdati u njega. Mogu mu vjerovati sa svojom slabošću, sa svojim strahovima, sa svojom boli. I uz to znanje, mogu se suočiti s danom. S tim znanjem mogu se suočiti s bilo čime.

Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org

10 nepopularnih istina koje vaš sin treba čuti od vas Trebamo nastaviti iznositi samo istinu, čak i ako nije popularna, jer je u istini sloboda.
Jesu li materijalni blagoslovi znak Božje naklonosti? Ako nas bude materijalno blagoslovio, to nije zato što smo mi zaslužili, nego je to zato što je On dobar i želi nam blagoslov.
10 biblijskih savjeta kada želite nekome nešto dati Prilikom darivanja, držite se ovih biblijskih savjeta!

IMAŠ KOMENTAR?