Tog četvrtka navečer Petar je rekao Jednome za koga je znao da je „Krist, Sin Boga živoga“ (Matej 16, 16), „Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici“. (Matej 26, 35) Nakon toga, u petak rano ujutro, Petar je rekao služavkama koje uopće nije poznavao, „Ne poznajem tog čovjeka“! (Matej 26, 69-72)

Što se moglo dogoditi Petru da učini suprotno od onoga što je rekao da će učiniti? ”Dogodio” se strah.

Nakon toga, nekoliko tjedana kasnije, Petar se našao ispred Sanhedrina – istog Sanhedrina koje ga je u noći Isusova suđenja prestrašilo. Umjesto nijekanja iz njegovih usta izašle su ove riječi: „Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo“. (Djela apostolska 4, 19-20)

Što se to moglo dogoditi Petru da je postao tako hrabar? Vjera je ono što mu se ”dogodilo”.

Isto kao i Petar, niti mi ako stvari gledamo svojim očima, ne možemo se nositi s paralizirajućim strahom s kojim se suočavamo kada je ispred nas stvarna ili potencijalna opasnost. U stvari, mnoge stvari će nas vrlo lako prestrašiti. Ali ako na stvari gledamo u snazi Duha Svetoga, te stvari ćemo vidjeti kakve one zaista jesu i naši strahovi će nestati.

Ta moć, koja je Petra oslobodila straha i nahranila njegovu hrabrost, je dostupna svakom kršćaninu. Na nama je da molimo za nju i da to uzmemo.

Milost koja je ”zakazala”

Slično kao i sve drugo što je stvorio Bog i strah je dobar kada se koristi sukladno njegovoj svrsi. Strah je stvoren kako bi nas držao podalje od opasnih stvari. Kada nas strah makne od stvari koje su zaista opasne, mi vidimo kako je strah zapravo dar milosti. Bog je stvorio strah kako bi nam pomogao da budemo slobodni. Strah je stvoren kako bi nas zaštitio od svih vrsta stvarnih opasnosti tako da možemo ostati slobodni i da možemo živjeti u radosti, kao što je bilo zamišljeno.

Ali nakon pada, slično kao i sve drugo što je Bog stvorio za nas i strah grijehom, slomljenošću naših palih tjelesa i umova bio iskrivljen. Zbog toga strah nema više istu funkciju kako ga je Bog zamislio. Zbog naših tijela i nevjere u ono što nam je Bog obećao, mi se bojimo onih stvari koje u stvari nisu opasne. Previše se bojimo stvari koje nisu prijetnja i premalo se bojimo stvari koje nam mogu uzrokovati veliku štetu (Luka 12, 4-5). Naši strahovi su iskrivljeni i disproporcionalni.

Strah kojeg je Petar osjetio za vrijeme Isusova suđenja bio je neracionalan. Sin živoga Boga, čijoj snazi je osobno svjedočio i iskusio, snazi koja je podigla mrtve (Marko 5, 41) i učinila to da mu se demoni pokore (Luka 10,17) je sada bio u zarobljeništvu od strane Sanhedrina. Stvari su krenule nagore. Sve one stvari o kojima je Isus govorio kada je govorio o patnji i umiranju od strane obnašatelja vlasti – stvari za koje je Petar rekao Isusu da se to Njemu nikada ne bi trebalo dogoditi (Matej 16, 21-23) su se počele događati.

Pogrešna percepcija vodi do straha od pogrešnih stvari

To je bio korijen problema: kako su stvari izgledale. Stvari koje je Isus rekao da će se dogoditi su se zaista i događale, ali Petrov um je bio usredotočen na ljudsko, a ne na božansko (Matej 16, 23). On je na stvari gledao s ljudske perspektive tako da je sve izgledalo pogrešno i to je bilo ono što je iscrpilo vjeru iz njega i to je bilo ono što ga je napunilo strahom.

Isto se dogodilo i Elizejevom sluzi. Sjećate li se priče? Sirijski kralj je otkrio kako Elizej saznaje sve o vojnim planovima sirijskog kralja i kako o tome obavješćuje izraelskog kralja. Zbog toga je sirijski kralj sa svojom vojskom okružio grad u kojemu je bio Elizej. Ujutro je Elizejev sluga vidio vojsku i prestrašio se, nakon čega se Elizej molio: „Jahve, otvori mu oči da vidi!” I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima“!

Dokle god je sluga gledao ”ljudskim” očima, bojao se jer je stvari vidio pogrešno. Ali kada je uz pomoć Duha vidio stvari na pravi način, njegova vjera je bila oživljena i strah je nestao. Na isti način je i Petrova vjera bila oživljena, a strah je nestao. Petar je od laganja sluškinjama došao do toga da se hrabro suočava s istim vođama koji su raspeli Isusa. (Djela apostolska 4, 8-12)

O Gospodine, otvori nam oči!

Elizej se molio za svoga slugu kojemu su se otvorile ”duhovne” oči. Netko je isto tako molio i za Petra: „Molio sam se da ti vjera ne malaksa“. (Luka 22,32)

Isus je molio za Petra. Pravo vrijeme i svrhe molitvi koje su molili Elizej i Isus su se razlikovali, ali je krajnji rezultat bio isti: čovjek koji se prije bojao postao je hrabar u vjeri.

Bojimo li se i mi? Nađemo li se često u situacijama kada nas strah lako utiša i liši bilo kakve akcije? To je zato što stvari vidimo pogrešno. Slijepi smo za ono što Bog uistinu čini. Jer kad bi nam Duh pokazao što je ono što Bog uistinu čini u duhovnoj stvarnosti, ne bismo mogli prestati govoriti o onome što smo vidjeli ili čuli.

I mi to možemo i to je bio razlog zbog kojeg je Bog ove primjere stavio u svoju Riječ! I to je razlog zbog kojega nas je Bog kroz povijest okružio velikim brojem kršćanskih svjedoka. Zamolimo Boga da nas oslobodi straha i da nam da novu hrabrost. Uzdajmo se u Njega sve dok nam ne usliši naše molitve. I nemojmo Ga samo moliti – suočavajmo se sa svojim strahovima tako što ćemo iskoračiti u vjeri i poslušno vjerovati Njegovim obećanjima. Hrabrost često dobiju oni koji žele biti poslušni.

Oče nebeski, što god trebao Ti učiniti, oslobodi nas nevjerničkog straha i pokaži nam stvari kakve zaista jesu. Ne dopusti nam da budemo tihi i da ne djelujemo. Ljudi koji su najviše slobodni su oni koji Ti najviše vjeruju. Nećemo Te pustiti sve dok nas ne blagosloviš, jer Ti si milosrdan i duše su odviše dragocjene za nas da bismo ostali utišani strahom. U Isusovo ime, Amen.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org

4 načina na koje Biblija može spasiti brak Svi mi trebamo pomoć u svojim brakovima s obzirom da niti jedan brak nije savršen.
Što Bog misli o tebi? Trebate se podsjećati svaki dan na to što Bog misli o vama – ne što svijet misli ili što vi mislite o sebi. To je ono što uklanja vaše strahove....
77-godišnja čistačica ima tajnu: Njezini su ju kolege otkrili te su ju suočili s njom pred cijelom školom! Kada je ravnatelj istražio njezinu prošlost, nije mu preostalo ništa drugo nego da suoči čistačicu s onim što je otkrio.
Što to znači da čak i demoni vjeruju (Jakovljeva 2,19)? Ako je sve što je potrebno za spasenje mentalno slaganje s istinom o Bogu, onda i Sotona i demoni mogu biti spašeni.
Očajni ste i nezadovoljni životom? Možda je sve zbog OVOGA! Moguće je da je u ovome rješenje za vaš problem!

IMAŠ KOMENTAR?