Ima li Bog svoje favorite, za koga On navija? Na čiju će molitvu Bog odgovoriti?

Za vrijeme nogometnih, rukometnih i drugih sportskih natjecanja nerijetko ljudi mole Boga za svoje, obavljaju određene religijske prakse, nose krunice, blagoslivljaju i križaju svoje igrače kako bi možda od Boga izmolili pobjedu za njihov klub ili reprezentaciju.

Iz nekog razloga mislimo da Bog naš narod voli više od ostalih. Mi smo imali burnu povijest, pretrpjeli rat, doživjeli lopovluk i veliku gospodarsku krizu, pa smo samim time i zaslužili pobjedu reprezentacije. Jedan dragi prijatelj mi je nedavno rekao: ”Bog nas ovim pobjedama repke nagrađuje za sve ono što smo kao narod prošli, zaslužili smo.”

Na jednom portalu sam pročitao članak da će polufinalna utakmica između Hrvatske i Engleske biti bitka između Davida (pravih kršćana) i Golijata (nevjernika). No, je li u redu takvo nešto reći?

Premda nemam ništa protiv sportskih natjecanja, niti toga da ljubimo svoju domovinu, molimo za nju i reprezentaciju (ne smatram to nečim što kršćani ne bi smjeli, niti to povezujem s idolopoklonstvom), ima li Bog svoje favorite, za koga On navija? Na čiju će molitvu Bog odgovoriti, na našu ili nekoga u Engleskoj koji isto tako moli za svoju domovinu i reprezentaciju? Odgovora na ovo pitanje nema. Božja volja je nešto što ćemo kasnije saznati (On zna i prije sve), a s druge strane nije na nama da molitvom Boga prisvajamo za sebe.

Ono za što možemo i što je Bogu ugodno je da Mu zahvalimo za igrače, molimo da blagoslovi i jednu i drugu reprezentaciju, sačuva od ozljeda i jedne i druge igrače, pomogne da večerašnja utakmica mirno završi, a sve što se bude događalo neka u konačnici Njega proslavi.

Sretno i blagoslovljeno, Hrvatska!

Autor: Nenad Adžić

IMAŠ KOMENTAR?