Pet molitvi za one koji čekaju

Pet molitvi za one koji čekaju
Foto: Pexels

Čekanje. Riječ koja nije baš dobrodošla.

Dugo nadanje razboli srce, a ispunjena je želja drvo života“ (Izreke 13,12). Kada dugo čekamo nešto dragocjeno, naše nade mogu rasti i potonuti stotinu puta. Bol srca postane stalni pratilac.

Neka čekanja toliko dugo potpiruju našu vjeru. A neka imaju ogroman potencijal da nas promijene na bolje. Kao što Paul Tripp piše: „Ne radi se o tome što dobivate na kraju čekanja; radi se o tome što postajete dok čekate.“ Bog je spreman koristiti čekanje da oblikuje našu vjeru, rastopi našu nečistoću i dovede nas pročišćene na drugu stranu.

Ako se nađete u fazi dugotrajnog i bolnog čekanja, ovdje je pet molitvi koje biste trebali uputiti Bogu – pet vapaja da djeluje dok čekate i približi vas Isusu.

1. Osnaži me da strpljivo čekam.

Ne prestajemo moliti za vas i iskati da se ispunite spoznajom volje njegove u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju; da proživite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, da svakim dobrim djelom plod donosite i rastete u spoznaji Boga, osnaženi svakom snagom, prema moći slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost s radošću“ (Kološanima 1,9-11).

Gotovo svako područje suvremenog života vježba nas u umjetnosti nestrpljivosti. Naša kultura i (društveni) mediji oblikuju naš ukus za jednostavnost, udobnost i trenutnu zahvalnost. Stoga, kad nam Bog kaže da čekamo mnogo duže nego što očekujemo za brak, djecu, posao ili neki drugi san, kako izbjeći da ne postanemo poput izraelskih pustinjskih lutalica, koji su postali „shrvani zbog puta“ i „stali govoriti protiv Boga“ ( Brojevi 21,4-5)?

PROČITAJTE: 3 istine koje trebate imati na umu kada vam Bog kaže da čekate

Trebamo Boga da nas ojača u strpljivosti. Strpljivost, kao što pokazuje Pavlova molitva za Kološane, nije slabost ljudi bez sile da dobiju ono što žele. Strpljivost je sila da se probijate kroz poteškoće, obeshrabrenja i prepreke sa srcem punim vjere i ustima punim hvale.

Strpljivost je snaga Josipa, koji je proveo najbolje godine svog života u tamnici i izašao govoreći: „Bog je to smislio na dobro“ (Postanak 50,20). Strpljivost nam omogućuje da pogledamo sve naše frustracije i prepreke i kažemo Bogu: „Ne znam što radiš, Oče. Ne želim biti na ovom mjestu. Nikad nisam mislio da ću biti na ovom mjestu. Ali ti si mudar i dobar i vjerujem da radiš nešto predivno. Osnaži me da strpljivo čekam.“

2. Probudi me za danas.

Ovo je dan koji stvori GOSPOD, kličimo i radujmo se njemu!“ (Psalam 118,24).

Čekanje nas može pritisnuti da živimo na dva mjesta odjednom. Naša su tijela prisutna ovdje i sada, ali naša srca su davno otišla iz ovog trenutka, spakirala svoje torbe i postavila svoj šator u zemlju fantazije budućeg života. Nastavljamo probijati.

Trebamo Boga da nas probudi za danas. Danas je Božja milost došla s izlaskom sunca (Tužaljke 3,22-23). Danas nebesa pjevaju njegovu ljepotu (Psalam 19,1). Danas Bog priča priču o svojoj ljubavi (Rimljanima 5,8). Danas imamo križ za nositi (Luka 9,23). Danas imamo ljude za slušati, služiti i oprostiti (Kološanima 3,12-13). Danas imamo dobra djela da u njima hodimo (Efežanima 2,10).

Bez obzira koliko zemaljsko, i bez obzira koliko daleko od svijeta naših snova, danas je dan koji je Gospodin stvorio. To je dar, čak i ako je to drugačiji dar nego što smo očekivali. Moguće je, čak i dok čekamo, danas se radovati.

3. Čuvaj me od bezumnih prečaca.

U povratku i počinku bit će vam spasenje, u spokoju i pouzdanju bit će snaga vaša“ (Izaija 30,15).

Naš svijet obiluje bezumnim prečacima – prilikama da napustimo uski put koji vodi u život i pođemo putom koji smiruje naše tijelo. Dugotrajna faza čekanja samo čini prečace vidljivijima.

Biblija ima svoj udio likova koji su odlučili da im je dosta čekanja. Pustinjska generacija, čekajući da se Mojsije spusti sa Sinajskog brda i donese Božju riječ, odlučila je oblikovati neke bogove (Izlazak 32,1). Kralj Šaul, čekajući da Samuel dođe i prinese životinju prije borbe, odlučio se igrati samoga svećenika (1. Samuelova 13,8-10). Izraelci, čekajući da ih Bog izbavi od neprijateljskih vojski, odlučili su kupiti egipatsku pomoć umjesto toga (Izaija 30,15-16).

Imamo svoje prečace: Žena koja je sama spušta svoje standarde umjesto da čeka pravog čovjeka. Vjernik traži srebrni metak za posvećenje umjesto da se strpljivo preda uobičajenim načinima milosti. Ili netko od nas sanja o nekom drugom životu umjesto da zahvaljuje Bogu za ono što imamo.

PROČITAJTE: 4 razloga zašto Bog želi da čekate

Trebamo Boga da nas sačuva od bezumnih prečaca. Trebamo Boga da nam kaže, kao što je rekao svojem narodu kroz Izaiju, da je naše spasenje u povratku i počinku, a ne brzini i kompromisu. Naša je snaga u tišini i pouzdanju, a ne sanjarenju i fantazijama.

4. Učini da želim budućnost koju imaš za mene.

A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, narod sveti, puk stečeni, da navijestite krjeposti Onoga koji vas iz tmine pozva u svoju čudesnu svjetlost“ (1. Petrova 2,9).

Dok rastemo, možemo napisati knjigu u našim mislima o tome i čitati našu životnu priču. Označavamo poglavlja, predviđajući vrijeme kada ćemo započeti karijeru, vjenčati se ili osnovati obitelj. Ali za mnoge od nas, svaka godina koja prolazi baca još jedno poglavlje u vatru.

Trebamo Boga da nam pomogne da želimo budućnost kakvu ima za nas – budućnost koju je napisao u svojoj nedostižnoj mudrosti. Faze čekanja nas treniraju da se odreknemo naše uloge kao autora naše priče i preuzmemo našu ulogu kao lik u Božjoj priči.

Kao kršćani znamo koja je naša uloga u Božjoj priči: navješćivati ​​njegove vrline (1. Petrova 2,9). Ponekad nas Bog poziva da objavljujemo njegove vrline sa mjesta ispunjenja i obilja, odakle živimo i govorimo kako bismo pokazali da je Bog, a ne njegovi darovi, naša velika nagrada. A ponekad nas Bog poziva da navješćujemo njegove vrline sa mjesta čekanja i nedostatka, odakle živimo i govorimo da bismo pokazali da nam je Bog, bez obzira što nam suzdržava, više nego dovoljan.

Bez obzira na to koliko razočaravajući bio naš vlastiti scenarij, igramo svoju ulogu kao likovi znajući da naš Autor vlada konačnim preokretom. „Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1. Korinćanima 2,9). Bog koji je spasio svijet kroz križ i prazan grob zna kako uzeti naše propale priče i pretvoriti ih u nešto lijepo. Naša je uloga pouzdati se u njega i proslaviti ga, čak i kad ne vidimo kraj.

5. Podsjeti me na ono što stvarno čekam.

Evo, to je naš Bog; na njega čekasmo, i on će nas spasiti. Ovo je Gospod, na njega čekasmo, radujmo se i veselimo se njegovu spasenju“ (Izaija 25,9).

U ovom svijetu uvijek čekamo nešto: supružnika, posao, dijete, rasipnog sina, oslobođenje od depresije, financijsku slobodu. Ali za kršćane nešto veće podrhtava ispod svakog od ovih dobrih darova. Čekamo nešto bolje nego što ovaj svijet može dati.

PROČITAJTE: 3 stvari o čekanju na Boga koje bi svi kršćani trebali znati

Čekamo novi svijet kada će pravednost prasnuti kroz zrak i nebo (2. Petrova 3,13). Čekamo novo tijelo, konačno oslobođeno od smrti i propadanja (Rimljanima 8,23). Čekamo novu silu kada će grijeh izgubiti posljednju snagu (Galaćanima 5,5).

Ali prije svega čekamo našeg Kralja, Isusa Krista (1. Solunjanima 1,10). Jedan pogled na njegovo lice uklonit će tugu zauvijek. Jedan odjek njegovog glasa progutat će sva razočaranja u ovom životu. Jedan trenutak u njegovoj prisutnosti bacit će svu našu bol u dubine mora.

Trebamo Boga da nas podsjeti na ono što stvarno čekamo. Ispod svih naših čekanja na ovom svijetu nalazi se nada koja ne može razočarati. Uskoro dolazi naš Kralj. I nitko tko ga čeka neće se postidjeti (Psalam 25,3).

Autor: Scott Hubbard; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org