Svaka rasprava o trpljenjima i kušnjama mora započeti s najočajnijim vjernikom svih vremena – pravednim, vjernim, bogobojaznim slugom, koji je bio posvećen moliti i štovanju.
Međutim, kad su žalost i nevolja svladali njegov život, ovaj isti čovjek je na vrhuncu svoga trpljenja počeo davati neke vrlo omalovažavajuće opaske o Bogu. “A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava” (Job 9,16-17).
Job je izgubio sve što mu je bilo drago: obitelj, zdravlje, imetak, čak i nadu. Izjava o Bogu u ovom odlomku samo je jedna od mnogih koje je ovaj jadnik dao dok su se njegove strašne boli umnožavale.
Naša nacija munjevito juri u razdoblje nevolje, razdoblje kakvo svijet nikada nije vidio. Već i sada mnogi odani vjernici doživljavaju poteškoće za koje ih njihova ranija iskustva nisu pripremila. Kršćani vide da im je brak testiran; nekima je narušeno zdravlje; drugi prolaze kroz financijsku krizu; a mladi ljudi izgubili su se u bezumlju ovoga stanja.
U danima koji su pred nama ne možemo dopustiti da naša nada počiva na sanjarenju, vjerujući da će kršćani biti imuni na trpljenje. Ali možemo biti sigurni da će naš nebeski Otac biti vjeran kako bi nas sačuvao i proveo kroz sve naše nevolje i izbavio nas, upravo kao što je učinio s Jobom.
“Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod njegovim nevoljama koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa” (Jak 5,11).
Job je ustrajao i Bog mu je obnovio sve što je izgubio pa i više. Isto tako, kad i vi prođete kroz svoju kušnju, imat ćete pravu spoznaju srca da je Bog u kontroli vašega života. Tada ćete biti u stanju svjedočiti o Božjoj dobroti, upravo kao i Job kad je s pouzdanjem rekao: “Ako me i ubije, ipak ću se uzdati u njega” (Job 13,15).
Autor: David Wilkerson
