3 stvari koje sam naučila o boli

Foto: Pixabay

Jednom sam negdje pročitala da bi u radosti netko mogao istinski rasti, prvo mora poznavati dubine boli.

Bol.

To je nešto s čime smo svi upoznati. Neki više, neki manje.

Nakon dva spontana pobačaja koji su nas potresli, rođenje našeg prvog sina mom mužu i meni donijelo je ogromnu radost. Nakon 21 mjeseci, našoj obitelji se čudom pridružila i naša druga beba, i život se činio jednostavno savršen.

Komadiće svoje slomljenosti sam uzela i predala ih Isusu, a On mi je zauzvrat dao dva savršena čuda.

Bila sam zadovoljna.

Zasigurno mi nije palo na pamet da ću sve to morati prolaziti ponovno.

No, u ožujku 2013. uzbuđenje predstojećeg majčinstva još je jednom bilo razoreno kada sam svojoj trećoj bebi anđelu morala reći ‘Zbogom’.

Tuga koja je zavladala mojim srcem bila je toliko duboka i intenzivna da ju nisam bila u stanju podijeliti ni sa kim, pa čak ni sa svojim mužem. Bila sam nemoćna da bih podijelila te dubine, bezvoljna da bih se suočila s boli i dozvolila Bogu da mi ju pomogne nositi, pa sam odabrala ono što sam mislila da je lakši put: gurnula sam bol u stranu i ugušila ju sa bukom i radom.

Činilo mi se da je lakše praviti se da nisam povrijeđena.

Ali, ne možete se praviti da se nešto nije desilo. Kad-tad ćete se morati suočiti sa stvarnošću.

Za mene, stvarnost je nastupila prošli mjesec. Kada sam počela sanjati pahuljaste, mekane glavice i slatke mirise beba, pogodio me iznenadni udarac mog četvrtog pobačaja.

Ovaj put sam znala da nikakva količina buke ili rada ne može ugušiti moju bol. Bog me nježno, ali čvrsto doveo do mjesta na kojem sam svom mužu, obitelji i prijateljima dopustila da moju bol nose sa mnom.

Nije bilo lako. Iskreno, bilo je bolno otvoriti inficirane rane da ih se očisti i izliječi. No, na tom sam putu naučila mnogo o sebi i beskrajnoj Božjoj ljubavi i milosti.

3 stvari koje sam naučila o boli:

  1. Bez obzira koliko je duboka vaša bol, Božja milost je još dublja.

Ne morate tražiti milost. Ona je već tamo. Samo morate posegnuti i uhvatiti je. Ne zaslužujete ju. Ne možete ju zaraditi. Nikada ne možete biti dovoljno dobri da biste ju posjedovali. To je dar koji Bog svakome daje u pravilnom razmjeru našim potrebama. Nikada ne možete iscrpiti Božju milost. To sam naučila na mnogo dublji način nego što bih ikad mogla adekvatno opisati.

Postoji li bol u vašem životu? Prigrlite Božju milost i dozvolite mu da vas vodi kroz dolinu na pašnjake koji iscjeljuju. Put nije lagan, ali je nužan.

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.” 2. Korinćanima 12,9

  1. Bog ne daje više nego što možemo podnijeti…ali to ne znači da trebamo podnositi sami.

Često pogrešno citiramo stih koji nam govori da nam Bog neće dati više nego što možemo podnijeti. Taj stih je o kušnji, a ne o tegobama. Znači li to da nam Bog daje više boli nego što možemo podnijeti?

On nikada ne očekuje od nas da svoje patnje nosimo sami. On nas je stvorio da imamo odnose, kako bi podržavali, ohrabrivali i pomagali jedni drugima. On nam neće dati više nego što možemo nositi…dok god se oslanjamo na Njegovu milost i tražimo one koje je stavio u naš život da nam pomognu nositi. Nositi samostalno naše patnje nije samo nemoguće, već je opasno. U takvim izoliranim trenucima Sotona nas drži na najboljoj meti.

  1. Bol moramo prihvatiti.

Prihvatite bol. Izbjegavanje boli nikada neće učiniti da ona prođe. Izbjegavanjem boli, možemo ju prestati osjećati, ali to ne znači da ona više ne postoji, isto kao što uzimanje aspirina za bol u leđima ne uklanja ozljedu. Osjećaj boli je nestao, ali ozljeda je još uvijek tamo.

Da bismo prihvatili bol, moramo ju skupiti u svoje ruke i priznati, suočiti se, i hodati putem iscjeljenja korak po korak.

Još uvijek sam na tom putu. Nisam još stigla na odredište. Ali sam mnogo zdravija nego što sam bila prije 6 mjeseci kada sam se skrivala od svoje boli.

Na tom putu Bog mi je poslao jednu dragu sestru koja mi je pomogla kroz svaki korak. Napisala je knjigu “On zna moje ime”. U toj knjizi je niz pitanja koja mi postavlja o mojim pobačajima, pitanja koja su mi pomogla gledati izvan svega, vidjeti širu sliku o tome koja bi mogla biti Božja svrha u svemu, te kako je Bog htio koristiti ovu bol u mom životu. Ne mogu vam riječima izraziti koliko mi je ova knjiga pomogla.

Autorica: Rosilind Jukić; Prijevod: Vesna L.