U vremenu brzih reakcija, žustrih komentara i javnih polemika, kršćani su često izloženi provokacijama – bilo kroz ismijavanje, optužbe ili otvoreno neprijateljstvo. No, pitanje nije hoćemo li se suočiti s izazovima, nego kako ćemo na njih odgovoriti. Božja riječ nam daje jasan i dubok putokaz.
Evo pet biblijskih načina kako kršćani trebaju uzvratiti na provokacije.
1. Ne iznenađenjem, nego razumijevanjem
„Ne čudite se ognjenoj kušnji“ (1. Petrova 4,12).
Protivljenje nije anomalija – ono je dio kršćanskog iskustva. Isus je bio odbijen. Apostoli su bili progonjeni. Mnogi vjernici kroz povijest prošli su kroz daleko teže kušnje.
Kada to razumijemo, prestajemo reagirati šokom i ogorčenjem. Umjesto da se pitamo: „Zašto se to događa meni?“, možemo reći: „Gospodine, pomozi mi da kroz ovo ostanem vjeran.“ Mir dolazi kada znamo da Bog nije iznenađen – i da je sve pod Njegovim nadzorom.
2. Ne bijesom, nego blagošću
„Ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se“ (1. Petrova 3,14).
„Činite to s blagošću i poštovanjem“ (1. Petrova 3,15).
Provokacija traži reakciju. No Duh Sveti nas poziva na odgovor. Postoji velika razlika između impulzivne reakcije i zrelog odgovora. Kršćanin ne mora vikati da bi bio čvrst. Blagost nije slabost, već snaga.
3. Ne opravdavanjem, nego pokajanjem (kada je potrebno)
Nisu sve kritike nepravedne. Ponekad provokacije razotkrivaju naše stvarne slabosti. Ako smo bili grubi, arogantni, nepravedni ili licemjerni, tada odgovor nije obrana, nego pokajanje.
Svijet rijetko vidi iskreno priznanje pogreške. Kada kršćanin kaže: „Pogriješio sam. Oprosti“, to postaje snažno svjedočanstvo. Isus oprašta, obnavlja i mijenja srce, a poniznost otvara vrata koja tvrdoglavost zatvara.
4. Ne osvetom, nego ljubavlju
„Ne uzvraćajte zlo za zlo… nego blagoslivljajte“ (1. Petrova 3,9).
Svijet nas uči: uzvrati istom mjerom. Evanđelje nas uči: uzvrati milošću. Voljeti neprijatelje nije prirodno – to je nadnaravno. To je Kristov put.
Kada netko napadne, ogovara ili vrijeđa, kršćanin je pozvan blagoslivljati. To ne znači odustati od istine, nego govoriti bez mržnje. Naš cilj nije pobijediti raspravu, nego odražavati Krista.
Najveća pobjeda nije utišati protivnika, nego ostati sličan Isusu.
5. Ne očajem, nego nadom
„Bog svake milosti… obnovit će vas, utvrditi, ojačati i učvrstiti“ (1. Petrova 5,10).
„Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1. Petrova 3,15).
Provokacije mogu obeshrabriti. No, kršćanin živi iz drugačije perspektive. Kada ostanemo mirni, postojani i puni nade, ljudi primjećuju. Tada dolazi prilika da objasnimo zašto ne uzvraćamo kao svi drugi. Naša nada nije u prihvaćanju od svijeta, nego u Kristu.
Zato, kada dođu provokacije, ne uzvraćajmo po tijelu nego po Duhu … jer način na koji reagiramo možda je najsnažnija propovijed koju ćemo ikada održati.
