5 načina kako učite djecu da postanu razmažena

Da, živimo u vremenu razmaženosti. Ali naše obitelji ne moraju biti žrtve toga. Možemo stvoriti nov način – bolji način – za našu djecu.

Razmaženost dominira u svakom aspektu današnje kulture, što znači da ni kršćanske obitelji nisu izuzete od ovog utjecaja. U stvari, ako se ne borite protiv toga, vrlo je vjerojatno da ćete odgojiti razmaženo dijete. To je misao koja bi vas trebala otrijezniti.

Mnogi roditelji znaju da se razmaženost razvija kada je djetetu dano previše stvari, u što ranijoj dobi, no ne shvaćaju da se razmaženost razvija i na mnogo suptilnije načine. Još gore od ovih.

Odgajate li možda razmaženo dijete? Slijede 5 čestih grešaka u roditeljstvu koje vode u razmaženost:

1. Dopuštate svojoj djeci da prekidaju

Nedavno sam prisustvovala sastanku u kući gdje su bila tri predivna djeteta. Negdje na polovici prezentacije, jedno od djece je utrčalo u dnevnu sobu i stalo pored govornika. “Jeste li gledali film Frozen? Ja ga obožavam!”, objavila je, a onda je počela nabrajati mnoštvo razloga zašto joj se film dopao – usred prezentacije govornika.

Iskreno, ovaj sastanak je bio neslužben, ali ipak roditelji nisu ništa rekli. Osoba koju je dijete prekinulo se vidno osjećala neugodno, nesigurna kako povratiti kontrolu.

Ova nevina roditeljska greška nosi posljedice ako se s njom ne obračunamo. Djeca koja nisu naučena poštovati vrijeme drugih ljudi, razgovore, ili fizički prostor, su u stvari naučena da se svijet vrti oko njih. Kada se život počne okretati oko djece, djeca misle samo na sebe. Djeca koja nisu naučena čekati na svoj red – bilo na igralištu, ili u dnevnoj sobi – su na putu da postanu razmažena.

Je li važno da našoj djeci poklonimo nepodijeljenu pozornost? Naravno! U određeno vrijeme. Želimo odgojiti odgovornu djecu, ne razmaženu.

Prekida li vaše dijete razgovor? Probajte ovo: Prvo, objasnite im važnost da pričekaju kada drugi ljudi govore. Onda smislite “tajni signal” koji vaše dijete može iskoristiti kada ste usred razgovora. Moja djeca su stavljala svoju ruku na moju, a onda bih ja stavila svoju na njihovu, dajući im do znanja da ću im se uskoro obratiti. Bila je to dobit za oboje.

2. Ne pravite veliku stvar od riječi “molim te” i “hvala ti”

Čak i razmaženi ljudi koriste riječi “molim te” i “hvala ti” za velike stvari u životu. Ali zahvalni ljudi se sjete izgovoriti ove riječi i za male stvari, također.

Kada su naša djeca bila mala, moj muž je započeo ritual za vrijeme večere. Na kraju svakog obroka rekao bi: “Hvala mama za ovu sjajnu večeru” – čak i ako je obrok bio kupljen. Bila je to mala navika koja je donijela veliku korist. Naša djeca su naučila cijeniti svakodnevne stvari koje činimo jedni za druge. Postali su zahvalni ljudi, ne razmaženi.

Je li vaša obitelj zaboravila govoriti “molim te” i “hvala ti”? Probajte ovo: Pokažite primjer. Sljedećih sedam dana zahvalite vašem suprugu i / ili djetetu za nešto što bi inače uzeli zdravo za gotovo.

3. Kršite pravila

Ovo je možda najčešće u današnjoj kulturi. Pravila, mnogi od nas razmišljaju, su više kao smjernice. Naravno, želimo da ih svi drugi prate, ali ne i mi. A naša djeca? Pa, mi ćemo sami prosuditi. U današnjem društvu se često čuje: “Ne govori mi što trebam raditi.”

Evo problema: Ako dozvolite svojoj djeci da krše pravila, bilo mala, kao što je trčanje uz bazen, ili velika, kao što je kašnjenje kući, to uči djecu da ne poštuju autoritete. U kući to vodi u kaos, kao i u školi i u društvu. Problem ovdje je mnogo veći nego trčanje uz bazen, ili ostajanje vani poslije dogovorenog vremena za povratak kući, ili bilo koje pravilo da je u pitanju. Poruka koju šaljemo kada dozvolimo djeci da žive po svojim pravilima je “svijet se vrati oko tebe; vrti se oko nas “. A ta poruka vodi u razmaženost.

Znači li ovo kako bismo trebali biti tiranini? Ni najmanje. Ali moramo konstantno u ljubavi učiti našu djecu da slijede pravila.

Jeste li ikada dopustili svojoj djeci da “slome” pravila? Pokušajte ovo: Sljedeći put kada se trebate pridržavati nekog pravila, bilo malog ili velikog (npr. “ne gazi travu”, ili “psi nisu dozvoljeni” itd.) ispoštujte to pravilo. Iskoristite ga kao priliku da naučite vašu djecu.

4. Brzi ste da se umiješate

Svi znamo tu majku ili oca – one koji se razbjesne na nastavnike kada njihovo dijete nije osvojilo prvo mjesto, dobilo najbolju ocjenu ili nije bilo pohvaljeno. Naravno da želimo da naša djeca uspiju, ali cilj je da našoj djeci pomognemo naučiti kako uspjeti na temelju svojih zasluga. Kada djeca prime pohvalu temeljem roditeljske intervencije umjesto na temelju vlastite inicijative, događa se razmaženost.

Jeste li bili brzi da se umiješate? Probajte ovo: Dajte svojoj djeci dar teškog rada kako biste postigli cilj. Oduprite se iskušenju da se umiješate, osim ako nije apsolutno nužno. Prihvatite male poraze tijekom njihovog odrastanja. Poraz nije koban ako pomaže vašem djetetu da razvije karakter. Dopustite da vaše dijete postigne uspjeh u svoje vrijeme i na svoj način i odgojit ćete sposobno dijete, ne razmaženo.

5. Slijedite većinu

Ovih dana nije neuobičajeno da djeca u višim razredima osnovne iznajmljuju limuzine za tulumarenje, ili da se djeci predškolske dobi spremaju rođendanske zabave kao vjenčanja.

Je li ovo zdravo? Tko je započeo s ovim trendom? I zašto ga mi kao društvo slijedimo?

Postoji tanka linija između toga da se naša djeca osjećaju posebno i da se osjećaju razmaženo. Ako svaki događaj poseban, uskoro nijedan događaj neće biti poseban. Posebno postaje uobičajno. Roditelji troše vrijeme, novac i energiju da prirede najbolju zabavu i daju najbolji poklon. To je obilježje nesmotrenih roditelja i razmažene djece.

Jeste li slijepo slijedili većinu? Probajte ovo: Prije nego što djetetu kupite bez razmišljanja najnoviju igračkicu, ili dopustite da vaše dijete sudjeluje u nekoj aktivnosti samo zato što svi sudjeluju, zastanite. Zaustavite se na trenutak. Je li ta odluka najbolja za vaše dijete na duge staze? Oduprite se nagonu da djetetu date previše, i što prije. Umjesto toga, dajte mu priliku da gleda unaprijed dok odrasta; onda će posebne stvari biti zaista posebne. Iščekivanje je protuotrov za razmaženost.

Da, živimo u vremenu razmaženosti. Ali naše obitelji ne moraju biti žrtve toga. Možemo stvoriti nov način – bolji način – za našu djecu. Razmaženost ne znači da jednostavno dajemo našoj djeci previše; također znači da ne dajemo našoj djeci stvari koje su im zaista potrebne: roditeljsko vodstvo, mudrost i pravac. Uz malo mudrosti i truda, možemo preokrenuti razmaženost.

Autorica: Donna Jones; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com