„Ako je GOSPOD s nama, zašto nas onda sve ovo snađe?“ (Suci 6,13).
Gideon je postavio pitanje prije nekoliko tisuća godina, i od tada ga i sami postavljamo. Nismo li svi to pitali potajice, ako ne naglas, u nekom trenutku patnje?
Izraelci su bili obeshrabreni zbog stalnog ugnjetavanja Midjanaca. Mnogima, poput Gideona, te poteškoće nisu imale smisla ako je Bog doista sa svojim narodom. Čuli su priče o Božjoj moći, ali budući da ju nikad nisu vidjeli, sumnjali su u njegovu prisutnost. Zato je Gideon pitao anđela Gospodnjeg, gotovo sarkastično: „Ta gdje su sva ona njegova čudesa o kojima nam pripovijedahu očevi naši govoreći?“ Nakon pitanja uslijedio je silni očaj: „A sad nas je GOSPOD ostavio“ (Suci 6,13).
Gledajući okolnosti, Gideon nije vidio nikakve dokaze da je Bog tamo ili da Bog brine.
Zašto se to dogodilo?
Godinama sam se osjećala kao Gideon. Pitala se zašto su mi se dogodile teške stvari kad je navodno Bog koji je pun ljubavi u kontroli. Kad su mi ljudi rekli da me Bog voli, pomislila sam: „Ako me Bog voli, zašto mi se onda to dogodilo?“
Kao netko tko je preživio dječju paralizu od djetinjstva, imala sam niz operacija svake godine, te živjela u i izvan bolnice. Kroz moje djetinjstvo i mladost, bila sam uvjerena da me dobar Bog ne može voljeti i gledati kako patim. Dakle, zaključila sam da Bog nije dobar, da ne postoji ili ga nije briga. Ako je dobar i brine za mene, zašto mi se sve to dogodilo?
Ali kad sam imala 16 godina, Bog mi je u svojoj milosti odgovorio na to životno pitanje kroz Ivana 9. Njegov je odgovor bio jednostavan i izravan: „To se zbilo da se očituju djela Božja“ (Ivan 9,3). I s tim otkrivenjem, moj se svijet preusmjerio.
Jedna mala riječ nas obara
Našla sam utjehu u istini da je Bog bio sa mnom i mogao koristiti moju patnju da mi pokaže svoju slavu, ali kad su se pojavile nove borbe, ponekad bih se vraćala tom poznatom pitanju: „Ako je Gospodin sa mnom, zašto se sve to dogodilo?“
Nakon što je moj sin umro, osjećala sam se kao da me Bog napustio. Ako me Bog ljubi, zašto nije poštedio Pavlov život? A nakon što me muž ostavio, vrištala bih u mraku: „Bože, ako me voliš, zašto dopuštaš da mi se ovo događa?“
Ta su pitanja sigurno oduševila Sotonu. Sotona pretvara istinu u sumnju s tom malom riječju: ako. Kad je Sotona kušao Isusa, započeo je riječima: „Ako si Sin Božji…“ (Matej 4,3). Sotona i Isus oboje su znali da je Isus Sin Božji. Svatko je po Isusovu krštenju znao da je Sin Božji (Matej 3,17). Ali kad je Isus bio sam u pustinji, Sotona ga je iskušavao da posumnja u ono što je neupitno znao da je istina.
Gospodin je s vama
Sotona nas iskušava na isti način. Kad naše molitve naizgled budu neodgovorene, Sotona želi da posumnjamo u Boga i preispitujemo njegova obećanja. Sotona želi da posumnjamo u Božju dobrotu i tražimo dokaz njegove ljubavi, potičući nas da pitamo: „Ako me Bog voli, zašto onda patim?“ Ili kao što je Gideon pitao: „Ako je GOSPOD s nama, zašto nas onda sve ovo snađe?“
Ako je Gospodin s nama? Ako me Bog ljubi? Te izjave nikad ne bi trebale imati ispred „ako“. Božja prisutnost i ljubav zajamčeni su onima u Kristu. Kada nas Sotona kuša da preispitujemo Božji karakter, moramo čvrsto stajati na istini Pisma.
U Kristu znamo da je Bog uvijek s nama. „Pa da i dolinom sjene smrti prolazim, zla se bojati neću, jer ti si sa mnom“ (Psalam 23,4). Isus kaže: „I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Matej 28,20). Nikad nas neće ostaviti niti napustiti.
Rezultati njegove ljubavi
Naš Gospodin nas ljubi prekomjerno. Bog kaže: „Da, ljubavlju vječnom uzljubih tebe“ (Jeremija 31,3). Isus kaže: „Kao što mene uzljubi Otac, i ja uzljubih vas“ (Ivan 15,9). U ljubavi, Bog je poslao svog Sina da umre za naše grijehe. Ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi.
Sve Pismo nas uvjerava da je Bog s nama i da nas ljubi. Mnogi od nas poznaju ovu istinu od djetinjstva: „Isus me voli – to znam. Jer Biblija mi to govori.“ Sa sigurnošću posvuda, moramo preoblikovati naše pitanje te umjesto toga pitati: „Jer me Bog voli, zašto se onda to dogodilo?
Jer me Bog voli. Ovaj izraz mijenja sve. Preusmjerava moje srce. Okreće me Bogu. Kad se utemeljim na istini da me Bog ljubi, vidim svoju situaciju kroz novu prizmu. Umjesto da propitujem njegovu ljubav, nastojim uskladiti svoje misli i djela s njegovim, znajući da je sve u mom životu rezultat njegove ljubavi i njegove prisutnosti, a ne njegove nemilosti ili odsutnosti.
Umjesto da inzistiram na tome da mi Bog odgovori, mogu se pitati: Što Bog radi u mojoj patnji? Što mogu naučiti iz ove kušnje?
Primanje kušnji s vjerom
S ovom novom perspektivom, vjerujući da su moje kušnje date iz ljubavi, mogu intenzivno tražiti dobro koje Bog donosi iz moje patnje.
Ponekad je dobro teško vidjeti. A malo što vidim može se činiti beznačajno u usporedbi s boli koju izdržavam. Upravo tada se moram podsjetiti da neznatnost moje trenutne nevolje „donosi još obilnije vječno breme slave“ (2. Korinćanima 4,17). I Bog ima svrhu u svakoj od njih.
Iako možda ne saznamo posebnu svrhu iza svake borbe, znamo da Bog koristi patnje da poveća našu ovisnost o njemu. Produbi našu vjeru i privuče nas bliže sebi. Pročisti naš karakter, pripremi nas za službu, utješi druge s utjehom koju smo primili. I dok se radujemo u njemu čak i kroz boli, Bog se proslavlja.
Bog ne voli patnju
Bog ne voli vaše patnje. On vas voli. Hodat će s vama kroz najmračnije doline i nikada vas neće napustiti.
Kad Bog donese kušnje u vaš život, nemojte dovoditi u pitanje njegovu ljubav ili se okrenuti. Bog radi nešto čudesno u vama, za vas i kroz vas. Zato što je Gospodin s vama i zato što vas Gospodin ljubi, sve što vam se dogodi ispunjeno je božanskom svrhom. Svaka kušnja koju ste podnijeli prošla je kroz Božje dragocjene ruke. I jednoga dana, kad vaša vjera postane vidljiva, zahvalit ćete mu za svaku poteškoću.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
