Mnogi će reći: „Molitva mi je svakodnevica.“ No pitanje je – kako se moliš? Ako je tvoja molitva uvijek u krevetu, s mobitelom u ruci, napola budan, dok misli lutaju i srce drijema, onda je vrijedno zastati i upitati se: je li to istinski razgovor s Bogom?
Bog nije naš poznanik iz susjedstva, niti netko s kime dijelimo brze poruke. On je Gospodar svemira, Onaj koji nas je stvorio i drži svaki naš dah. Ako Mu se obraćamo, trebamo to činiti s poštovanjem i sviješću da stojimo pred Kraljem kraljeva.
Biblija nam daje snažne primjere. Daniel, iako visoki upravitelj, triput dnevno je klečao pred Bogom i molio se, ne stideći se svoje vjere (Daniel 6,10). Isus Krist, u najtežem trenutku života, pao je licem na zemlju i molio: „Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš“ (Matej 26,39).
Kralj Salomon, premda najmudriji i najslavniji, kleknuo je pred cijelim narodom dok je posvećivao hram (1. Kraljevima 8,54). Ako su oni klečali i ponizno tražili Boga, kako bismo mi mogli olako reći da je dovoljno moliti samo ležeći, bez truda i predanja?
Bog gleda na srce
Naravno, postoje trenuci kada se i u krevetu molimo – u bolesti, iscrpljenosti, kada nas Duh Sveti dotakne usred noći. Možemo moliti u bilo kojem položaju! Ali ako je cijeli naš molitveni život sveden na nekoliko minuta prije sna, to postaje znak mlakosti. Takva molitva često nije razgovor s Bogom, nego uspavljujuća rutina. Bog gleda na naše srce, ali traži i našu volju, naš trud, našu želju da mu damo najbolje, a ne ostatke dana prije spavanja.
Apostol Pavao piše: „Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu“ (Rimljanima 12,1). Ustati, kleknuti, zatvoriti vrata sobe i posvetiti vrijeme Bogu znak je ljubavi i žrtve. Isus je rekao: „Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je voljan, ali je tijelo slabo“ (Matej 26,41). Upravo tu mnogi gube bitku – tijelo traži udobnost i san, a Duh nas poziva na vatru i budnost.
Komfor je neprijatelj duhovne vatre. Veliki muškarci i žene Božji nisu rasli u vjeri moleći samo ležeći, nego posteći, plačući i ustajući rano. Oni su znali da molitva traži žrtvu.
Pitanje danas glasi: moliš li kao ratnik ili kao pospanac? Vrijeme je da ponovno upališ svoj oltar, da ustaneš i kažeš: „Gospodine, ovdje sam. Ne mogu živjeti bez Tebe.“
„Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist“ (Efežanima 5,14).
Mislim da je Bogu jedino važno naše poštenje i dobrota i da mu je naša molitva dovoljna bez obzira u kakvom se mi stanju nalazili