Port Royal u Kanadi ostao je bez svoje poznate sugrađanke, Anite Wright, žene čija je energija i dobrotvornost ostavila trag na zajednici. No, način na koji je otišla iz ovog života otvara ozbiljna moralna i duhovna pitanja.
Nakon što joj je dijagnosticiran uznapredovali karcinom jajnika, Anita je 7. svibnja 2025. godine, uz potporu države, odabrala eutanaziju – praksu koju Kanada naziva medicinski potpomognuto umiranje (MAiD).
U snimljenoj poruci, koju je ostavila kćerima i prijateljima, Anita je rekla:
– Preminula sam. Izabrala sam medicinski podržano umiranje jer nisam željela više patiti, niti da moja obitelj gleda moju patnju. Nije bilo strašno. Sve što se dogodilo jest da su mi dali infuziju i polako sam zaspala. Ja sam dobro. Zaista dobro.
Ovaj video, iako emotivan, svjedoči o sve raširenijoj kulturi smrti u zapadnim društvima, gdje se patnja sve češće ne promatra kao prostor za ljubav, vjeru i dostojanstveno podnošenje, nego kao teret koji se “rješava” prekidom života.
Život je dar
Život je dar Božji od začetka do prirodne smrti, a ljudsko je dostojanstvo neodvojivo od Božje volje – ne od naših osjećaja ili mogućnosti.
Anita je bila poznata po kreativnim i dobrotvornim akcijama – tijekom pandemije osmislila je “Cupcake Rock”, skrivala oslikano kamenje i darivala kolače, organizirala druženja i radovala se povezivanju ljudi. Te vrline, međutim, sada stoje uz tešku činjenicu da je svoj život okončala vlastitom odlukom, što ostavlja snažnu poruku onima koji je prate.
Kao kršćani, pozvani smo suosjećati s onima koji trpe, ali i svjedočiti istinu – Bog nas poziva da nosimo svoj križ, a ne da ga odbacimo. Smrt nije kraj kojeg sami biramo, nego trenutak koji pripada Stvoritelju.
U Port Royalu će u njezinu čast biti postavljena klupa. Neka to bude i podsjetnik da je svaka ljudska patnja prilika za djelovanje ljubavi – i da nas Krist poziva da ustrajemo do kraja, znajući da “blago onima koji trpe” (Jak 5,11).
