Kako me ateizam doveo do toga da postanem bolji kršćanin?

ateizam
Foto: nick farnhill/Flickr

Najbolja stvar koja se ikada dogodila mojoj vjeri je to što sam je izgubio. Zvuči čudno, ali nekada je jedini način da nas Bog promijeni taj da sruši sve naše prepreke. Za mene, da bih zavolio Boga, morao sam dići ruke i napustiti ga.

Savez južnih baptista je najveća denominacija u evanđeoskom pokretu, i ja sam bio njezin ponosan član. Ustvari, do 25-te godine postao sam đakon i nedjeljni učitelj vjeronauka. Mnogi moji prijatelji u toj dobi nisu niti imali posao, a ja sam mislio da imam sve odjednom. Bio sam oženjen, s djetetom na putu. Život mi je bio dobar.

To su bili dani sreće i mira. No, sve se raspalo kada su se moji roditelji rastali. Njihov razvod me natjerao na istraživanje da bolje upoznam Bibliju kako bih s autoritetom mogao dijeliti Božji stav o razvodu.

Pročitao sam Bibliju četiri puta u jednoj godini u potrazi za odgovorima. Sve što sam pronašao bilo je još više pitanja. Ono što je počelo kao proučavanje o braku, završilo je u borbi za moju vjeru.

I ja sam izgubio.

Jednog dana za vrijeme molitve rekao sam: “Bože, ne znam zašto se molim. Ti čak nisi ni stvaran.” Samo tako odjednom, postao sam ateist, te sam sljedeće dvije godine živio laž. Pretvarao sam se da osobno vjerujem, dok sam na internetu širio humanizam. Znam da to zvuči glupo, čak i dvolično, ali stvarno sam želio pomagati ljudima.

Đakon se ne može samo tako pojaviti u crkvi i reći da više ne vjeruje u Boga. Osim toga, pronašao sam stotine ljudi na internetu koji su izgubili svoju vjeru, isto kao i ja, i htio sam im pomoći da se prilagode u pronalaženju smisla putem drugih načina osim vjere u Boga. To je teže nego što zvuči.

Ipak, Bog nije završio sa mnom. Premda nisam vjerovao u nekog drugog boga, Bog me dotaknuo dok sam stajao na obali Tihog oceana. U tom trenutku, stvarnost se činila kao zastor koji se zategnuto protezao. Sa druge strane mogao sam razabrati slavu Božju, i to me je potaknulo. Osjetio sam se povezan s Bogom, a kroz Boga sa cijelim čovječanstvom. Bilo je predivno, i to je promijenilo moj život zauvijek.

Također, to me ostavilo zbunjenim. Znao sam da ne mogu iskusiti Boga ukoliko On ne postoji. Proveo sam dvije godine da bih se vratio natrag vjeri. Morao sam početi ispočetka, učiti tko je Bog i kako mogu biti dio Božjeg kraljevstva.

Ipak, gledajući unatrag, vidim da me moje vrijeme kao ateiste učinilo boljim kršćaninom. Evo kako:

Bez doktrinarnih drama

Kršćani se obično uzrujavaju oko doktrinarnih razlika. I ja sam nekada također. Ali sada, pristupam ljudskom znanju s većom poniznošću. Kada izgubite Boga kroz racionalne analize, promatrate život sa strane materijalističke filozofije. Ova perspektiva vam pokazuje da su ljudske ideje o Bogu manjkave. Ponovno vjerujem, ali također vjerujem da nijedan crkveni ogranak nije u potpunosti otkrio velika otajstva. Imam doktrinarna uvjerenja, ali znam da neka od njih možda nisu ispravna. Samo još ne znam koja.

To znači da svoju vjeru držim s otvorenim rukama umjesto stisnutim šakama. Vjerovanja drugih me ne smetaju. Sretan sam čuti što oni vjeruju o Bogu, i kako su došli do tog uvjerenja. Svatko me može nečemu naučiti – čak i ateisti.

Život s novim očima

Kršćani mnogo razmišljaju o životu poslije smrti. Nikada nisam razumio koliko, sve dok nisam prestao vjerovati u život poslije smrti. Toliko smo okupirani nebom, paklom, i tko ide gdje da zaboravljamo na ovaj život. Naše Pismo puno više govori o ovom životu nego o sljedećem, ali često naš fokus to ne odražava.

Ateisti nemaju taj luksuz. Bez Boga i bez života poslije smrti, ateisti se moraju baviti sa ovim ovdje i sada. Bez spasitelja, ateisti moraju raditi na rješavanju patnje svojim vlastitim trudom. Bez neba ili pakla, ateisti moraju okusiti i uživati u svakom trenutku kao daru.

Nisam izgubio tu perspektivu. Radosna vijest ne znači mnogo onome koji gladuje ili onome koji nema krov nad glavom. Isto tako, svjestan sam svih onih trenutaka koje sada imamo, a koji odražavaju Kraljevstvo Božje. Svaka nedjelja koju provodim pjevajući sa svojim prijateljima i obitelji je blagoslov. Svaki dodir moje supruge je blagoslov, i svaka vrtnja u krug mojih kćeri niz hodnik ispunjava me životom.

Dotaknut sam svaki put kada uzimam Euharistiju, a time što sam u stanju reći: “Vjerujem u Boga” dar je neizrecive ljepote.

Ne postoje pogrešna pitanja

Kao dijete, postavljao sam uvijek pogrešna pitanja. Želio sam znati kako su dinosauri stali u Noinu arku ili kako je cijeli svijet nastao od Adama i Eve ili od Noine obitelji nakon potopa. S vremenom, naučio sam koja su pitanja ljudima neugodna, pa sam ih zadržao za sebe. Meni je znalo postati neugodno kad bi me ljudi pitali teška pitanja o pravednosti ili moralu Boga iz Svetog pisma.

Ne bojim se više različitih pitanja. Ne postoji zabranjeni odjel u knjižnici znanja. Istina je Istina, bez obzira na njezin izvor. Razgovarati ću o bilo kojoj temi sa svakom osobom, i dati ću sve od sebe da unaprijed provjerim svoje predrasude.

Ateizam se ne pretvara da ima odgovore na sva pitanja. Izgubio sam Boga, ali to me je promijenilo. Ne osjećam se više kao da moram imati odgovore na sva pitanja na koja nailazimo u životu. Sretan sam da mogu potražiti odgovor, čak i ako ga ne nađem, i nije mi neugodno ako nisam siguran. Moja vjera je sada čin jednostavnog povjerenja.

Ono što znam manje je važno u odnosu na ono što činim. Poznavanje Isusa nije apstraktan skup informacija ili izgrađena dogma. Biti kršćanin svodi se na jednostavan čin ostavljanja mreže kada čujem riječi: “Dođi i slijedi me.”

Autor: Mike McHargue; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Relevant Magazine

Reci što misliš