Naslovnica Život Biti majka je poziv na patnju: Riječi nade koje trebaju čuti sve...

Biti majka je poziv na patnju: Riječi nade koje trebaju čuti sve majke

Biti majka je poziv na patnju, no Božja riječ je dovoljna da pruži potrebnu nadu. Evo što trebaju čuti sve majke kojima je teško odgajati djecu.

Četiri mjeseca nakon događaja koji se dogodio 11. rujna 2001., zagrlila sam svoju majku i pozdravila je prije ukrcavanja u zrakoplov koji je išao za Aziju, gdje ću raditi i živjeti idućih osamnaest mjeseci. 

Za mene, prilika da studiram u Međunarodnoj kršćanskoj školi bilo je ostvarenje sna. Za moju majku to je bio čin vjere, slanje njezine najstarije kćeri, vjerujući da će se Bog brinuti u nesigurnim vremenima kao što su bila ta. 

Oproštajni dar kojeg sam darovala svojoj majci bio je CD propovijedi koju je John Piper propovijedao na Majčin dan, proteklog proljeća pod naslovom: „Biti majka je poziv na patnju.“ Ono što sam razumjela iz promatranja prije devetnaest godina sada znam iz prve ruke: „Biti majka znači patiti. Da, to je više od toga. Ali nije manje.“ 

Bol koju majke osjete tijekom porođaja samo je pred-okus one vrste patnje koje samo majke izdržavaju. No naučila sam i nešto drugo: Božja Riječ dovoljna je za svaku patnju kroz koje majke prolaze. 

Božja Riječ objašnjava zašto majke pate

Božja Riječ ne ignorira niti poriče stvarnost patnje. Umjesto toga, ona objašnjava značenje patnje: majke pate zbog posljedica Pada. (Postanak 3, 1-19) 

Prije Pada, nije bilo suza, besanih noći, tretmana za neplodnost, kolica, pregleda na alergije niti pobačaja. Nije bilo neposlušne ili zločeste djece, ni lijenih ili ljutitih majki. 

Nakon što je Eva povjerovala u Sotonine laži i zajedno s Adamom, pojela plod koji je zarazio našu ljudsku rasu, Bog nije štedio riječi: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“ (Postanak 3, 16) Kao Evine kćeri, sve majke pogađa ovo prokletstvo. 

To ne znači da su patnje uvijek izravna posljedica određenog grijeha. Slijepac koji se susreo s Isusom nije patio zbog grijeha njegovih roditelja, nego ”kako bi se Božja djela mogla prikazati na njemu.” (Ivan 9, 3) No, svaka vrsta patnje uzročno je povezana s dolaskom grijeha i utjecajem kojeg on ima na naš svijet. (Rimljanima 8, 20-23) 

Dobro je imati na umu teološka objašnjenja poput ovakvog, no ono što dodatno olakšava patnju jest ako o ovome razmišljamo dok se nalazimo usred patnji. Kada zbog naših iskušenja ostanemo izolirane, Božja Riječ nam iskazuje dobrodošlicu i pokazuje nam da je naša bol dio veće priče. 

Božja Riječ majkama daje nadu

Kada majke pate, kome će se obratiti? Majka koja pati daje slavu Bogu svojim pouzdanjem u njega, dok Bog koristi svoju Riječ kako bi je održao za vrijeme iskušenja. Kada je troje moje djece 2013. godine dijagnosticirana isti neizlječivi, genetski poremećaj, Bog je naučio bezdan tuge kako bi me naučio ovoj istini. 

Moj dnevnik iz tog razdoblja započinje s popisom stihova koji govore o povjerenju u Boga: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“ (Ivan 14, 1) „Blagoslovljen čovjek koji se pouzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.“ (Jeremija 17, 7) „Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna.“ (Izaija 26, 4) 

Kao što je Bog davan svakodnevnu manu za Izraelce kada su hodali divljinom četrdeset godina, majka u patnji, koja vjeruje Bogu može da Božja milosrđa budu ”svako novo jutro.” (Tužaljke 3, 23) 

Situacije govore neka odustane, očajava i bude obeshrabrena. No Božja Riječ govori majci da ne treba gubiti nadu, bez obzira na sve nevolje. Njezino unutarnje biće može biti ”obnovljeno svakoga dana” Božjom Riječju, koja joj govori da je ove trenutne i lagane nevolje pripremaju za ”vječnu slavu koja je izvan svake usporedbe.” (2. Korinćanima 4, 17) 

Iako su specijalisti moje djece prepuni znanja i iako su neki lijekovi vrlo korisni, ne mogu svoju nadu u vezi ozdravljenja moje djece položiti u liječnike ili lijekove. Moja nada, jedina istinska nada za majke koje pate, nalazi se u Božjoj Riječi, u kojoj piše: „Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.“ (Rimljanima 15, 4) 

Božja Riječ majkama koje pate kaže: „Nećeš uvijek patiti.“

Biblija ne obećava majkama, koje vjeruju Bogu, da neće patiti u ovome životu. Umjesto toga, Biblija govori: „Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.“ (Djela apostolska 14, 22) No Božja Riječ oslobađa majke od straha od smrti i govori im: „Nećeš uvijek patiti.“ 

Prisjetimo se, Eva nije bila jedina koja je bila pod utjecajem prokletstva; prokletstvo se odnosilo i na zmiju. Prije nego što se obratio Evi, Bog je rekao zmiji: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Postanak 3, 15) 

Majke vjernice mogu se radovati usprkos svojim suzama, u milosrdnom Bogu, koji ih je pozvao u svoju vječnu slavu u Kristu i koji će ih „usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.“ (1. Petrova 5, 10) 

Zbog Kristovog dovršenog djela na križu, majke znaju da će Bog sam jednoga dana biti s njima kao njihov Bog: „I obrisat će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe.“ (Otkrivenje 21, 4) 

Patnja majki kršćanki neizmjerno je bolan dio priče svake od majki, ali to nije cijela priča. Osim toga, patnja ne određuje ono tko smo mi. 

Iako je u boli zbog iskušenja, dok čeka na slavan dan, kada će Bog ispraviti sve stvari, ona se može ”radovati neizmjernom radošću koja je ispunjena slavom,” jer zna da je njezin život skriven u Kristu. (1. Petrova 1, 8; Kološanima 3, 3) 

Autorica: Katie Faris; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI