Neke televizijske priče ostaju zauvijek urezane u kolektivno sjećanje. Jedna od takvih priča jest razgovor devetogodišnjeg Borisa, dječaka iz Doma za nezbrinutu djecu „Bijela“, s čuvenim dječjim piscem i televizijskim autorom Draganom Radulovićem.
Emisija „Velike nevolje malog Borisa“ snimljena je prije više od tri desetljeća, no isječak ovog dirljivog susreta i danas izaziva snažne emocije te se ponovno širi društvenim mrežama. U središtu svega bila je nevjerojatna iskrenost djeteta koje je samo željelo razumjeti zašto roditelji nisu bili uz njega.
„Zdravo mama, ja ću samo da se upoznam“
Autor Dragan Radulović, poznat kao čika Dragan, razgovarao je s Borisom neposredno i jednostavno, dopustivši mu da govori svojim jezikom i objasni ono što nosi u srcu. Na pitanje što bi rekao majci kada bi ga mogla čuti, dječak je zamislio susret i izgovorio riječi koje su ostale upamćene generacijama.
Дете никада не престане да воли мајку, чак ни када га она напусти. 💔 pic.twitter.com/zWcB7lIF3D
— Жељана (@zeljanaz54) August 31, 2026
Riječima punim ljubavi i bez imalo gnjeva, poručio joj je da je dječje plakao za njom te je pozvao da dođe bez srama, da se upoznaju, da ga vidi i objasni mu sve kako bi sve bilo lijepo.
Također je zamislio i razgovor s ocem u obliku jednostavnog telefonskog poziva u kojem bi mu ispričao kako provodi život. Iz Borisovih riječi nije izvirala želja za osvetom ili optuživanje, već čista dječja potreba da dobije odgovor, da zna odakle potječe i da osjeti da ga roditelji negdje u sebi i dalje pamte.
Poruka koja i danas ostavlja u suzama
Danas, desetljećima nakon emitiranja emisije, ova snimka ponovno dodiruje srca tisuća ljudi na internetu. Komentari gledatelja potvrđuju da ova potresna ispovijest nije izgubila svoju snagu te mnogi ističu da bi i kamen zaplakao nad Borisovom sudbinom. Prema navodima onih koji tvrde da ga poznaju, Boris je unatoč teškom djetinjstvu uspio izgraditi stabilan život, zasnovati vlastitu obitelj i pronaći posao.
Velika zasluga za ovu bezvremensku priču pripada i čika Draganu, koji s djecom nije razgovarao s visoka, već im je davao prostor da otvoreno govore o svojim najtežim borbama. Boris nije tražio bogatstvo niti nedostižne stvari; želio je samo priliku da upozna majku i čuje da je njezin sin. Njegove riječi ostale su trajni simbol dječje čežnje za roditeljskom ljubavlju i prihvaćanjem.
