Božja ruka određuje okolnosti koje su nam odbojne, jer nas priprema za veću svrhu koju još ne vidimo!

dođi hodaj sa mnom

Ona nije bila prosječna djevojka, ona je bila siroče. Čini se da ju je taj gubitak definirao kao osobu. Izgubila je roditelje – izgubila je domovinu. Bila je stranac, a njezini ljudi nisu bili najbolje prihvaćeni.

Možda nije bila prosječna, ali nije ništa ni bilo značajno u vezi nje. Bila je samo djevojka bez roditelja i bez doma.

Nevidljiva.

A ipak kroz niz neobičnih okolnosti, Bog je izabrao nju i njezinog rođaka za formiranje nacije.

Ova Židovka bez roditelja je postala kraljica Perzije, spriječila je plan pogubljenja njezinih ljudi, i spasila židovski narod.

Riskirajući svoj vlastiti život u tom procesu, ona – nevidljiva djevojka – usudila se prići kralju, ne jednom, već dva puta, u nastojanju da spasi svoje ljude od propasti. Usudila se razotkriti kraljevu desnu ruku – čovjeka u kojeg se kralj uzdao svojim životom.

Zamislite kako se Estera osjećala. Ona – ropkinja – postala je kraljica, udala se za čovjeka koji je njezine ljude držao u ropstvu i prijetio da će ih istrijebiti. Zamišljam da, osim što se nije htjela udati za takvog čovjeka, morala se osjećati kao da je izdala svoj vlastiti narod.

A ipak, nije imala izbora.

Bila je prisiljena udati se za kralja.

A njezin rođak je izgovorio čuvene riječi: “Tko zna, nisi li ti upravo zato postala kraljica u ovo vrijeme?”

Bog ju je stavio u kalup. Oblikovao ju je. Pripremao ju je za ulogu koju će odigrati u spašavanju njezinog naroda od uništenja.

Jednostavna djevojka. Nevidljiva – postala je vidljiva – a njezino ime odzvanja kroz ljetopise sve do 2014., i dalje.

Nađete li se nekada u okolnostima koje niste sami izabrali?

Tako često Božja ruka određuje okolnosti koje su nam odbojne, jer nas priprema za veću svrhu koju još ne vidimo. Kada je Estera postala kraljica, nije znala da srce Hamana osmišljava plan da očisti Perziju od židovskog naroda.

Isto kao što se glina mora prepustiti u ruke lončara, tako se i mi moramo prepustiti u snažne i sigurne ruke Boga koji ima svrhu za naš život, viziju za naš život; plan kojeg ćemo tek vidjeti i doživjeti.

Isto kao što grumen gline još uvijek ne sliči na gotov proizvod, tako i On još uvijek s vama nije završio.

“Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.” – Izaija 64,7

Autori: Rosilind Jukić; Prijevod: Vesna L.,