Svakom istinskom muškarcu ili ženi Božjoj doći će čaša boli. Pogledajmo Kristovu molitvu u vrtu: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja” (Mt 26,39).

Tijekom čitave svoje službe Isus je vršio volju Očevu. Tri godine činio je sve što je ukazivalo na Golgotu. A sad u Getsemaniju, što god da je bilo u čaši koju je Isus ispio, uzrokovalo je da mu znoj budu guste kapi krvi.

Zapravo je vapio: “O, Bože, ako je ikako moguće, oslobodi me ovoga bremena. Pretežak je za mene. Htio bih da me to mimoiđe.”

Kad je Jobu bila poslužena njegova čaša boli, vikao je: “U takvoj sam boli da ne vidim puta. Oprao sam svoje rane u suzama.”

VIDI OVO: Kada prolazite kroz boli, Bog vas želi nešto naučiti

Kad je David ispio svoju čašu boli, ležaj mu je postao postelja od suza.Rekao je: “Moje grudi i kosti proždire bol.” U glasu oba ova muškarca čujem Isusove vlastite riječi: “Gospodine, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež!”

Ne znam što je vaša čaša boli. Neki kršćani godinama mole da budu oslobođeni svojih boli. Nemojte me pogrešno razumjeti, ja vjerujem u iscjeljenje.

Međutim, isto tako vjerujem u iscjeljujuća stradanja. David je svjedočio: “Prije stradanja svojega lutah, ali sad čuvam riječ tvoju” (Ps 119,67).

Autor: David Wilkerson; Izvor: Put života