Mali heroj iz gradskog autobusa: Kako je dječak jednom gestom održao lekciju iz ljubaznosti?

Scena iz gradskog autobusa na liniji 37 djeluje krajnje jednostavno. Trebala bi predstavljati našu svakodnevicu, ali nažalost nije tako i baš zato – postala je vijest.

Jedan Beograđanin prepričao je susret na svom Facebook profilu, a mi vam ga prenosimo u cijelosti:

– Hoćes bombonu?Ispred mene stoji i smeška se dečak od nekih deset godina. U rukama drži kesicu čokoladnih bombona i…

Gepostet von Između zvezda i blata am Mittwoch, 2. Mai 2018

– Hoćeš bombon?

Ispred mene stoji i smješka se dječak od nekih deset godina. U rukama drži vrećicu čokoladnih bombona i pruža ih prema meni. U njegovim očma nema ničega osim čistog sjaja, iskrenosti i želje da s nekim podijeli bombone.

U mojoj glavi kaos, brojevi i brige. Gledam ga tupo, ali s osmjehom na licu. Odmjeravam s nekom dozom nevjerice, jer, danas je lijepa reč rjetkost, a iskrena gesta nepoznatog dječaka, nešto što posljednje očekuješ da doživiš na okretnici autobusa ispod Pančevačkog mosta.

Al’ to je život, doživiš nešto lijepo na mjestima i u situacijama kada se najmanje nadaš.

Danas mi je bio potreban taj dječak s takvim pitanjem.

Dječak u izblijedjeloj mornarskoj majici, sivoj trenirci, s rancem na leđima i s vrećicom bombona u rukama.

Dječak koji vozača autobusa i mene nudi bombonima.

DIRLJIVO: Pogledajte ovu nevjerojatnu ljubav između psa i dječaka s Downovim sindromom

Nešto mi govori da je taj mališan saznao cijenu tih bombona dosta prije svojih vršnjaka, pa zbog toga ii i želi podijeliti s potpunim strancima.

Ne znam je li svjestan, ali ova njegova gesta vraća osmjeh na lice, vraća vjeru u ljude i govori mi da tamo vani još ima djece koja uče kako se postaje čovjek.

Takva djeca sutra postaju ljudi kojima se ponosiš. Ljudi zbog kojih ti je drago da živiš s njima u istom gradu, da hodaš s njima rame uz rame.

– Ne, hvala. To je bilo jedino što sam mu rekao, ali kroz glavu su mi prolazile salve riječi.

Mislim da je i njemu to bilo dovoljno. Sve drugo bilo bi suvišno, i sasvim nepotrebno.

I dok ovo pišem u 37ici, prilikom povratka kući, tri njegova vršnjaka prave kaos. Psuju, udaraju se i svojim ponašanjem maltretiraju ostale putnike. Djeca. Umivena, lijepo obučena i nekulturna.

Za razliku od heroja mog dana, oni su imali lijep početak u životu, ali samo nekim tajnama i sudbini poznatim putovima, nisu dobila od roditelja i ono što je potrebno da se izraste u čovjeka. Pojam o poštovanju, kulturi i manirama.

Svakoga jutra imamo izbor u vidu toga želimo li biti heroji ili antiheroji, on je samo na nama.

Nema neke naročite nagrade za trud, ali ako se svatko od nas potrudi da najbolje predstavi ovaj grad, osmjeh nam je zajamčen.

Uvijek imaš izbor da budeš širokog srca kao dječak s bombonima.