Naslovnica Svjedočanstva Životne priče „Istina mora biti izrečena bez obzira koliko je grozna“, ispovijest jedne žene

„Istina mora biti izrečena bez obzira koliko je grozna“, ispovijest jedne žene

Istina je, zapravo, jedini put do tog odredišta; i istina mora biti izračena bez obzira koliko je grozna. Pročitajte ispovijest jedne žene i prepoznajte Onoga koji vas može iscijeliti iznutra.

”Ova je bol omča oko vrata. Guši me težina moje prošlosti i ne mogu disati. Prošlost i sadašnjost nisu ni slične; no ipak sam ovdje i osjećam se jednako golo i posramljeno kao i onda. Kao da rast i promjena još uvijek nisu dovoljni. Kao da ja, još uvijek, nisam dovoljna. 

Ponosim se mojom oštrom iskrenošću. Moja gotovo sramotna osobina da govorim čistu istinu me je uvijek otkrivala malo više nego što mi je to bilo ugodno. Iako osjećam kao da bih se zato trebala ispričati, jednostavno ne mogu. 

Sram nikada nije daleko od mene

Teško je kada netko stoji u pukotinama vaše prošlost. 

Hoće li se izgubiti tamo? Hoće li te pukotine postati veće od mene? Hoće li one zapeti između onda i sada kao što sam i ja nekada zapela? Hoće li pronaći svoj put natrag na čvrsto tlo? Natrag do mene? 

Izvukla sam svoje tijelo odatle i pokušala pronaći ravnotežu između priznavanja istine i ostavljanja te istine u prošlosti. Stojim u istini sadašnjosti i bez obzira koliko se borila, ta povijest me još drži u šaci. 

Sram nikada nije daleko od mene. Sram sjedi i čeka malene i mračne prilike da uguši i utiša. Tišina mog srama mi bubnji u ušima; i dok izgovaram svoju istinu, ona probada uši i onih koje volim.

Nema pobjede u tome. Jedina pobjeda koju znam je ostati čvrsto stajati, nastaviti disati, nastaviti govoriti unatoč snazi te smrtonosne omče, ako joj ne dopustim da uzme sve što jesam, ponovno. 

Želim se skriti. Stojim ovdje i imam osjećaj kao da me proždire moj život. U mene je ponovno upereno ogledalo te me otkriva podmuklo govoreći: „Sjećaš se te male ružne stvari?“. Nemam izbora nego reći: „Da“, dok osoba koju najviše volim stoji pokraj mene i gleda što to ogledalo otkriva o meni. 

VIDI OVO: 7 biblijskih istina u koje puno kršćana ne vjeruje

Umrla sam tisućama puta

Smrt je bila u tom odrazu. Umrla sam tisućama puta, na tisuću raznih načina; unatoč mom sadašnjem životu, prošlost me i dalje nastoji uništiti. 

„Lavica“, mislila si? Ha! Još si uvijek onaj mali komad smeća kao i prije. 

I iako znam da je i ta laž već umorna, ona ne može zaustaviti moje srce da se ne umori kada ju ponovno čujem. 

Ranjivost me je spasila; no ipak se čini kao poznati zatvor koji me guši do smrti. Ona me steže u mojoj otvorenosti i zauzdava moju slobodu. Otkrivam svoje ožiljke kao znak snage i iako tkivo pokriva ranu, ono ne niječe istinu. Rođenje oporavka je ujedno i rođenje boli, a jedno ne može postojati bez drugoga. 

Hrabrost da budem iskrena, hrabrost da budem viđena i da budem ranjiva – ta razina hrabrosti, čini mi se, treba doći uz nekakvu nagradu. No ovisno o načinu prezentiranja, umjesto velike nagrade, sve se čini kao beznačajni suvenir. Neki glupi podsjetnik koji trebam nositi u svome tijelu s lošom gravurom: „Za svu tvoju naivnost i slomljenost, evo podsjetnik na tvoju bol. Zadrži ga za sebe.“ 

Znam ja bolje od ovoga. Znam da ta tupa bol više nije moj život. Znam da je prošlost poslužila svrsi i moja cjelina je ono što sam ja sada. No, to znanje me ne zaustavlja da ga preispitujem čim to netko drugi učini. 

Učila sam iznova i iznova da je ovo dio mog putovanja unatoč tom slomljenom bijesu koji se probudi u meni svaki put kada moja sramota počne progovarati. No, odatle dolazi oporavak. Tako ostajem zdrava. 

VIDI OVO: Bog je započeo nešto u vašem životu i to želi nastaviti

Ne mora mi biti dobro da bih bila cjelovita

Ne mora mi biti ugodno da bih bila cjelovita. Ne moram se skrivati da bih bila izliječena. Ne moram lagati da bih bila voljena. 

Istina je da nije sva istina baš lijepa. Nije svaka istina dobrodošla. No istina je potrebna u putovanju prema cjelovitosti. Istina je, zapravo, jedini put do tog odredišta; i istina mora biti izračena bez obzira koliko je grozna. 

Bol je cijena na suveniru vašeg života; i iako sam platila previše za taj tupi suvenir, ipak mi je pomogao da se izliječim. Sram govori: „Ostani slomljena.“ Istina govori: „Ustani i priznaj da si cjelovita.“ 

Danas odlučujem stajati. Stojim sama i stojim kroz Onoga koji odlučuje stajati sa mnom. On prstima prelazi preko mojih slomljenih dijelova i iako ga porežu, On ne bježi. 

On ne bježi, a ja se ne ispričavam. 

Zajedno sjedimo u boli. Zajedno se nosimo s neugodnim osjećajem koji donosi vibracije prošlosti i zajedno se polako pomičemo prema čvrstom tlu. To je prava pobjeda. To je nagrada. Sposobnost ponovno se osjećati slomljenom i umjesto podlijeganja, mi ulazimo zajedno u nju i ponovno zacjeljujemo. 

To je vrijedan suvenir.”

NAJNOVIJI ČLANCI