Istina kojoj trebamo ostati vjerni u svakom trenutku života

Istina kojoj trebamo ostati vjerni u svakom trenutku života
Foto: Unsplash

Mudrost Božja se uvijek zaista u potpunosti može vidjeti retrospektivno. Nakon što ljudska mudrost mine, planina Božje istine ostaje. Kako vrijeme otkriva mudrost svijeta, ona zapravo samo opravdava Božju mudrost, kao i svakoga onoga tko je vjerno proglasi svijetu.

Ako želite imati zamisao u vezi toga kako Crkva izgleda u očima svijeta, sjetite se Isusa pred Poncijem Pilatom. Stavite se u kožu promatrača upraviteljeve palače tog jutra, kako svjedočite razgovoru između njih dvojice. Tko je izgledao snažan, a tko slab? Tko je zvučao ludo, a tko razumno? Koji je od njih pokušao ostvariti najbolje za obojicu?

Upravitelj i Gospodin

Jesi li ti kralj Židovski“? (Ivan 18, 33)

Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“! (Ivan 18, 36)

„Ti mora da se šališ“, Pilat je ogorčeno protrljao oči.

Za Poncija Pilata, čovjek koji je stajao ispred njega označavao je veliku neugodnost. Dnevni red rimskog upravitelja nije računao na nekakvog pobunjenog učitelja koji je u sukobu sa Sanhedrinima. Još kao prvu stvar ujutro! Vijeće je željelo čovjeka proglasiti krivim zbog izdaje. Danas. Prije Pashe. Pilat je osjetio pritisak. Njegovo strpljenje polako je popuštalo.

Već je prije čuo za ovog kontroverznog Isusa, ali nije osjećao potrebu kao da se treba baviti njime. Informacije koje je dobio opisale su ga kao samo još jednog mističnog učitelja. Neki su tvrdili da ima čudesne moći. Ni nije bilo izvješća koji si govorili da je Isus opovrgavao rimskog cara ili da je pozivao na pobunu protiv Rima. Navodno je čak i bio nadahnuće nekim rimskim vojnicima, no nisu postojala izvješća o njihovoj neposlušnosti vlasti.

Lagani izlaz

Nije bila stvar u tome da je Pilat imao problema u vezi obračunavanja sa problematičnim Židovima kada je to bilo potrebno. No zbog ove situacije imao je loš osjećaj. Jeruzalem je bio prepun onih koji su obilježavali Pashu; to nije bio pogodan trenutak za politički ”obračun”. Ako Isus sam nije pozivao na pobunu, Njegovo smaknuće bi moglo. Bio je popularan kod običnih ljudi, a židovski vođe bi zgrabili svaki pogodan trenutak.

No, Isus nije radio za ”svoj cilj”. Je li uopće imao političke ciljeve? U pitanju: ”Jesi li ti kralj židovski”?, Pilat mu je ustvari ponudio brzi izlaz od mogućnosti smaknuća. Sve što je Isus trebao učiniti bilo je dati nekoliko kratkih, brzih, jasnih izjava i više ne bi bio problem Rimu. Sanhedrini bi trebali sami riješiti svoj problem, a upravitelj bi mogao nastaviti s važnijim poslovima koji su ga čekali taj dan.

No Isusov odgovor: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“, samo je ionako nepotrebnu situaciju dodatno pogoršalo. Daj čovječe. Ako ne želiš umrijeti, nemoj rimskom upravitelju spominjati kraljevstvo, imaginarno ili stvarno! Sada je Pilat bio prisiljen nastaviti dalje.

Tko je bio u zabludi?

Onda mu reče Pilat: “Dakle ti si kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš, da sam ja kralj. Ja sam zato rođen i zato dođoh na svijet, da svjedočim istinu. Svaki, koji je od istine, sluša glas moj“. (Ivan 18, 37)

Pilat je ispustio zlobni uzdah. Baš kao što je i mislio: židovski mistik čija je glava bila u oblacima. U zabludi? Očito. No prava politička prijetlja Rimu ili bilo kome drugome? Očito ne. Isus je bio Kralj Istine čiji su jedini podanici bili oni koji su bili spremni slušati Njegov glas. Pilat je shvatio kako Isus tu nije radi pobune. Plus, Isusovi sljedbenici nisu se željeli boriti protiv svjetovnih moći. (Ivan 18, 36) To je bilo religiozno ludilo, ne izdaja. Isus nije trebao biti ubijen.

Tada je Pilat dobio ideju. Postojao je izlaz iz ove zbrke, način kako se Isusa moglo pustiti kako bi Rim izgledao dobronamjerno, Sanhedrini mogli spasiti svoj obraz, a židovske mase umirene; puštanje na slobodu zatvorenika na Pashu! Dok je ustajao kako bi tu zamisao priopćio Židovima, sarkastično je pitao Kralja Istine: „Što je istina“? (Ivan 18, 38)

Svijet i Crkva

Dok je sjedio u svome stožeru tog jutra, Pilat je imao potpununu vlast Rimskog Carstva u svojim rukama. Izgledalo je kao da Isus nema nikakve vlasti; stajao je ondje „prezren i odbačen“. (Izaija 53, 3)

Vjerojatno su Pilatove riječi, s obzirom na kontekst u kojem su izgovorene, zvučale razumno. Isusove riječi su vjerojatno zvučale čudno i ludo. Izgledalo je kao da Pilat želi izvršiti politički ispravnu stvar, kojom bi se spriječilo nepravedno pogubljenje, što bi frustriralo, ali ne i nagnalo na pobunu židovsko vodstvo i održalo bi građanski mir u Jeruzalemu. Izgleda kao da Isus nije učinio ništa kako bi izbjegao raspeće.

No, zahvaljujući retrospektivnom pogledu, vidimo kako je zapravo Isus bio jak, a Pilat slab. Pilat je samo obnašao onu vlast koju mu je Bog dao (Ivan 19, 11). Vidimo da je Isus mudar, a Pilat lud: upravitelj je zanemario Isusove riječi jer ih je čuo kao ”svjetovan” čovjek. (1. Korinćanima 2, 14) Vidimo da je Isus, a ne Pilat znao što će donijeti najbolji mogući rezultat. Pilat nije imao pojma da, dok je on pokušao održati mir u jedome gradu, Isusov cilj je bio mir milijardi ljudi.

Ovo je položaj crkve u svijetu. Iako će Bog postaviti svoje ljude na utjecajna, državna mjesta; nove ”Josipe, Danijele” i ”one iz Cezarevog kućanstva” (Filipljanima 4, 22), crkva neće imati moć kakvu ima svijet. Crkva će izgledati slabašno, izgovarat će istine koje zvuče ludo zemaljskim vlastima i ići će za ciljevima koji će biti pogrešno shvaćeni i pogrešno protumačeni. No njezin položaj će, ustvari biti snažan, jer „Božja ludost je mudrija od ljudske mudrosti i Božja slabost je snažnija od ljudske snage“. (1. Korinćanima 1, 25)

Vi ćete biti moji svjedoci

Kao što je Isus bio svjedok upravitelju u vlastima, kao što je Pavao svjedočio svojima (i bilo mu je rečeno da je poludio, Djela 26, 24)), tako Isus govori nama: „Vi ćete biti moji svjedoci“. (Djela 1, 8) Za neke od nas to će doslovno značiti „stajati ispred vladara i vlasti u ime Isusa“ (Marko 13, 9)

No bez obzira na to jesmo li pozvani da stojimo ispred predstavnika vlasti ili suradnika na poslu, susjeda ili članova obitelji, ono što mi kažemo će, u svom izravnom značenju, zvučati čudno. Osjetit ćemo kako njima to zvuči ludo i osjetit ćemo svoju naizgled slabu poziciju.

Tada se trebamo sjetiti Isusa ispred Pilata. Ono što je važno nije kako stvari izgledaju i zvuče u čudnim ili čak smrtno ozbiljnim trenucima. Ono što je važno jest ostati vjeran istini; čak i onda kada ono što kažemo poluči samo prezirne uzdahe. Ono što je u konačnici važno, što Bog radi u i kroz taj trenutak, ćemo često shvatiti tek kasnije.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org