U Ivanu 8, 11 Isus kaže ženi uhvaćenoj u preljubu: “Idi i ne griješi više”. Zašto je to rekao ako je nemoguće prestati griješiti?
Kada su ženu njezini tužitelji izveli pred Isusa, očekujući da će izreći sud, rekao im je da onaj tko je bez grijeha prvi baci kamen na nju. Ljudi su, s obzirom da su bili grešni, otišli jedan po jedan. Tada je Isus rekao ženi: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više” (stih 11). Bila je uhvaćena. Bila je kriva. Zaslužila je kamenovanje prema Mojsijevu zakonu (Levitski zakonik 20, 10; Ponovljeni zakon 22, 22). Ali vjerski vođe koji su je dovukli tamo nisu brinuli o svetosti. Pokušavali su optužiti Isusa rekavši da Zakon nije bitan (stih 6).
Zašto je Isus rekao: “Idi i ne griješi više”, ako je to nemoguće?
Isus je često podsjećao vjerske vođe da nije došao ukinuti Zakon nego ga ispuniti (Matej 5, 17). On je, kao Bog, bio Autor zakona (2. Timoteju 3, 16). Farizeji su se usredotočili na slovo Zakona, ali su propustili njegov pravi duh, koji je dat u Galaćanima 5, 14: “Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.” Kada je Isus odbio osuditi ženu, nije minimizirao važnost svetosti. Nudio joj je istu vrstu oprosta koju nudi svakom od nas:
Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši. (Djela 3, 19)
Rekavši: “Idi i više ne griješi”, Isus nije govorio o bezgrešnom savršenstvu. Upozoravao je na povratak grešnim načinima života. Njegove su riječi produžavale milosrđe i zahtijevale svetost. S oprostom grijeha dolazi i očekivanje da nećemo nastaviti istim putem buntovništva. Oni koji poznaju Božju ljubav prirodno će Ga htjeti poslušati.
“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” (Ivan 14, 15)
Nije potrebno spominjati da se žena uhvaćena u preljubu nije vratila svojoj nevjeri. Upoznala je Isusa. Nije bila savršena. Nitko nije. Ali zauvijek se promijenila. Oči su joj bile otvorene pred izopačenošću onoga što radi. Grijeh je više nije držao u ropstvu kao nekad.
Kada upoznamo Isusa, grijeh više ne dominira nad nama. Milost mijenja stvari. Kada se ponovno rodimo (Ivan 3, 3), snaga Duha Svetoga razbija moć koju je grijeh nekoć imao nad nama. Nekad smo živjeli samo da bismo udovoljili sebi, ali kada znamo da nam je oprošteno, naša motivacija se mijenja. Sada živimo kako bismo ugodili Bogu (Galaćanima 2, 20).
Kršćaninu bi cilj trebao biti da više ne griješi
Sve dok ne budemo proslavljeni u Božjoj prisutnosti na nebu, i dalje ćemo nastanjivati tijelo zaraženo grijehom. Borba protiv našeg tijela je stalna, čak i za najzrelije kršćanine (Rimljanima 7, 15–24). U kršćanskom životu trebali bismo postupno postizati sve veću pobjedu nad grijehom, ali naša bitka protiv grijeha neće završiti dok ne dođemo u nebo.
Ljudi u mom životu koje bih opisao kao duhovno najzrelije nikada ne bi tvrdili da su bezgrešni. Zapravo, dio istinske duhovne zrelosti je spoznaja grijeha u vašem životu. Istinski napredak u kršćanskom životu je prepoznati gdje se sve uz Božju pomoć morate mijenjati. Božja želja je da svatko od nas bude svet kao što je i On svet (1. Petrova 1, 16). Kada padnemo, možemo doći Bogu i zatražiti oproštenje. A ako smo doista Njegova djeca, On će nas ispraviti, disciplinirajući nas kada to zatreba (Hebrejima 12, 6-11). Njegovo djelo je da nas prilagodi slici svoga Sina.
