Je li Bogu stalo do naših suza?

Je li Bogu stalo do naših suza? Često se osjećamo sami u svojoj tuzi i pitamo se vidi li On i razumije kako nam je.

Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam. (Psalam 6, 7)

Kad ste zadnji put plakali? Možda je to bilo jutros ili možda prije nekoliko dana. Isus je rekao: “Na ovom ćete svijetu imati nevolje”, što često znači bol i tugu popraćenu suzama (Ivan 16, 33). Iako često poželimo da to ne iskusimo, možemo se utješiti znajući da bol ovog života ne prolazi nezapaženo.

Bez obzira jesu li naše boli fizičke ili emocionalne, slomljene kosti ili slomljena srca, često se osjećamo sami u svojoj tuzi. Pitamo se vidi li tko i razumije kako nam je?

I Isus je iskusio tugu i bol

Naš Spasitelj Isus patio je posve sam. Čak je i Njegov Otac šutio kad su se grijesi cijeloga svijeta nakupljali na Njega dok je visio na križu. Njegove rane i Njegova bol bili su izvan ljudskog razuma. Zbog svega što je iskusio, samo On najbolje razumije kako se osjećamo. Ali On čini puno više od upućivanja riječi ohrabrenja: “Znam kako se osjećaš … bit će u redu.”

Veliki, veličanstveni, sveti Bog svemira govori nam da skuplja naše suze i drži ih u boci. Brine za našu tugu i bol na vrlo osoban način, bilježeći sve naše patnje u knjizi.

Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? (Psalam 56, 9)

Knjiga suza ili Knjiga života?

David se poziva na Božju knjigu. Ovo nije referenca na Božju Riječ; jer nam kaže da su sadržaj ove knjige Davidove suze. Nije jedini pisac koji se poziva na knjigu koju Bog posjeduje. Apostol Ivan je napisao:

“Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.” (Otkrivenje 21, 27)

Starozavjetni prorok Malahija također se poziva na ovu knjigu:

“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.” (Malahija 3, 16)

Ovi pisci govore o knjizi čiji je autor Bog, a tema su Božji ljudi. To je knjiga koja sadrži imena svih koji su vjerovali Kristu za spasenje. Kao rezultat toga, postali su nebeski građani i djeca Božja. Od najveće je važnosti da se vaše ime nalazi u toj knjizi.

Ivan je dalje objasnio zašto je važno da je naše ime u Božjoj knjizi:

“Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.” (Otkrivenje 20, 15)

Je li riječ o istoj knjizi ili nekoj drugoj na koju se David poziva, ne možemo znati. Osim što su navedena naša imena, David jasno pokazuje da su zabilježene i naše životne poteškoće. Navodi da su naše suze zabilježene u Njegovoj knjizi.

Je li Bogu stalo do naših suza?

Na vrlo zanimljiv način Isus je ilustrirao Božju ljubav prema nama kada je rekao:

“A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.” (Matej 10, 30)

Ne postoji nešto što Bog ne zna o nama. Pomno promatra naše živote. Ne gleda kao nezainteresirani promatrač. Umjesto toga, dopušta, i čak koristi borbe s kojima se suočavamo, kako bi nas približio sebi i naš karakter učinio sličnim Njegovom. Usred svih kušnji, Bog pažljivo gleda, pružajući Njegovu milost i bilježeći naše tuge. A u skladu s Njegovom voljom, našim suzama će jednom doći kraj. On ih je dopustio, On će ih i zaustaviti.

I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti … (Otkrivenje 21, 4)

PROČITAJTE JOŠ: