Je li grijeh tetovirati se?

Je li grijeh tetovirati se? Što možemo pročitati u Svetom pismu o tetovažama? U ovom članku saznajte je li u redu stavljati tetovaže.

Nedavno sam dobio email od jedne mlade žene u našoj crkvi koja je bila zbunjena oko toga je li grijeh imati tetovažu.

Misleći da je za kršćane možda neprikladno da se tetoviraju, ona se pozvala na Levitski zakonik 19,28, koji kaže: “Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!

Kako biste ste joj odgovorili? Je li u redu za kršćane danas da se tetoviraju?

Ono najvažnije

U rješavanju pitanja, treba prvo shvatiti da Sveto pismo jasno pokazuje da ono o čemu Bog brine najviše je o tome šta je ‘iznutra’ neke osobe, a ne samo ono što je ‘izvana’. Isus je rekao: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”  (Mk 7, 20-23).

VIDI OVO: Kršćanske tetovaže: Što Biblija kaže o tetovažama?

U jednoj drugoj prilici opisanoj u evanđeljima, Isus ovako opominje farizeje, koji su bili fokusirani samo na održavanje vanjskog izgleda i javnog nastupa: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.”  (Lk 11: 39-41).

Ovakvih primjera ima vrlo mnogo u Svetom pismu, pa je dovoljno reći kako je Bog jasno rekao u svojoj Riječi da je prioritet vaše ispravno srce pred Njim, a sve ostalo će uslijediti samo po sebi.

No, pošto smo ovo rekli,  da li ova istina znači da vanjska obilježja kršćanina ne smetaju Bogu? Idemo pogledati malo dublje u stihove Starog zavjeta na koji sam bio upućen, kako bi vidjeli ima li tu više nego što se na prvi pogled čini.

Shvaćanje starozavjetnih naredbi 

Za početak, dio Levitskog zakonika koji sadrži naredbu o tetovažama je, u cjelini, upućen zbog izraelskog ponašanja u djelokrugu poganskih naroda oko njih. Imajte na umu da je današnja Crkva također prisutna u poganskom svijetu koja odbija pravoga Boga.

Postoji nekoliko naizgled čudnih stihova u ovom odlomku, uključujući i stih 19., koji kaže: “Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine.”

Čekaj malo … Je li Bogu stvarno stalo do stvari kao što su mješavina vune i poliestera? 

Ne, uopće. Umjesto toga, mnoge od naredbi u ovom odlomku treba shvatiti na ovaj način: Bog u to vrijeme daje Izraelu fizičke podsjetnike o duhovnim istinama koje još uvijek važe za nas danas kao moderne vjernike.

VIDI OVO: Jesu li tetovaže dozvoljene kršćanima?

Na primjer, u stihu 19, On govori Izraelu da je odjeća izrađena od jedinstvenog materijala podsjetnik za njih da postoji jedan Bog, ne više njih, i da ne uzimaju čistu i jedinstvenu vjeru koja im je od Boga i pomiješaju je zajedno s poganskim religijama koje su oko njih. Jedan tkanina, jedna nezagađena vjera, jedan istiniti Bog.

Mi u Crkvi danas ne možemo nositi odjeću od jednog materijala, ali imamo li zapovjedi od Boga da ne preuzimamo uvjerenja i prakse drugih religija (filozofija koja se zove pluralizam) u kršćanstvo? Svakako (usp. Rim 4, Gal, Judina, itd.). Dakle, dok se fizički podsjetnik dat Izraelu ne može prenijeti na nas danas, duhovni princip se zasigurno prenosi.

Sada – na tetovaže; zašto vidimo zabranu tetovaže u Levitskom zakoniku?

Jedna od fizičkih karakteristika poganskih zajednicama diljem Izraela je da su se označavali tetovažama i sudjelovali u fizičkoj, religijski motiviranoj praznovjernoj praksi, koja je uključivala i izobličenost njihovih tijela. Na primjer, kada se Ilija suočio sa lažnim prorocima Baala na gori Karmelu, desilo se sledeće kada im  lažni bog nije odgovorio na njihove zahtjeve ” A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. ” (1. Kraljevima 18:28).

U zabrani tetovaže, Bog je govorio Izraelu da On nije želio da osobno posjeduju bilo kakve fizičke znakove ili obilježja koja izvana nalikuju poganskim narodima. Takvo što bi ih vidno povezalo sa lažnim vjerskim praksama i nemoralnim ponašanjima tih naroda, koje je bilo u suprotnosti s Božjim standardima.

Što je duhovni princip koji ovdje postoji za nas danas? Ukratko, “Ne suobličujte se ovomu svijetu” (Rim 12,2) na bilo koji način. Jedan od načina kršćani se pridržavaju ovog mandata je da se izvana ne identificiraju s vidljivim ‘oznakama’ koje ih vezuju sa  svijetom, i njegovim lažnim religijama, i nemoralnom ponašanju.

Pitanje je, krši li suvremeno tetoviranje taj duhovni princip? 

Pogledajmo druge primjene ove naredbe, jer mislim da će to pomoći kako bi dobili odgovor na pitanje. Danas, nijedan kršćanin ne bi rekao da nije u redu za žene da nose najlonke. Međutim, povijest korištenja najlonskih čarapa može se povijesno pratiti natrag do prostitutki u Italiji prije nekoliko stotina godina. To je bila jedna od njihovih vanjskih “oznaka” koja je rekla ostalima tko su bile i čime su se bavile.

VIDI OVO: Moja žene ima tetovaže: To nije bio moj san, a dobio sam nešto bolje

E sada, ako je talijanski župnik iz tog doba tražio damama u svojoj zajednici da ne nose najlonke, to je bilo zato što nije htio da se izvana poistovjećuju s prostitucijom i tako pogrešno povežu Crkvu sa segmentom društva koji prakticira užasan nemoral. Drugim riječima, oni u Crkvi ne bi trebalo održavati svjetski sustav koji je protiv Boga.

Činjenica je, Bog poziva svoj ​​narod da bude odvojen od svijeta, a to uključuje i to kako naš život izgleda s vanjskog ugla gledanja. Jedan od razloga za to je da ono što je izvana često može predstavljati ono što je iznutra.

Dakle, duhovni principi koji se nalaze u Levitskom zakoniku 19 i dalje se odnose na nas danas. Mi kao kršćani trebamo biti u svijetu, ali ne i od svijeta. Baš kao što je brod je u redu kad je u vodi, ali tone kad postane “dio” vode, tako kršćanin treba živjeti u svijetu, ali ne i postati dio svijeta. To uključuje razne identifikacijske ‘tragove’ svijeta koji nadilaze puke fizičke otiske na tijelu.

Neki će pokušati tvrditi da tetovaža na kršćaninu može poslužiti kao instrument svjedočanstva ili pomoći da premosti nekakav jaz između njih i nekršćana. Takvo razmišljanje je pohvalno, ali zapravo to je promicanje filozofije pragmatizma, koja kaže da ako se nešto čini da “funkcionira”, onda to mora biti ispravno i moralno. Koristeći tu filozofiju, pripadnici sekte Djeca Božija mogli su tvrditi da je njihov “zavodljiv ribolov” moralan, jer je njihov cilj stvoriti nove kršćane.

Zanimljivo je da poglavlje u Levitskom zakoniku započinje tvrdnjom u stihu 2: “Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!”. “Svet” znači biti odvojen, izdvojen, a odnosi se, u Svetom pismu, na odvajanje od grijeha i svijeta. To uključuje predavanje sebe Bogu u svakom pogledu, uključujući i ono što radimo s našim tijelima: “Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! “(1 Kor 6,19-20).

Kada je riječ o tetovažama, kršćani se trebaju zapitati, jesu li danas tetovaže postale uobičajene kao najlonke ili predstavljaju li one još uvijek neku subkulturu(e) čija uvjerenja i moralne prakse idu nasuprot Božjoj riječi. Ako kraj toj istrazi kaže da takva veza postoji, razuman stav iz kršćanske perspektive bilo bi ih izbjeći, te i dalje prakticirati duhovno načelo koje je Bog za svoj narod dao u svojoj Riječi.

Autor: Robin Schumacher; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Christian Post

NAJNOVIJE!