Jedna stvar koju bi svi kršćani trebali prestati govoriti

Foto: Speakermagazine.com

Nigdje u Pismu nam se ne obećava svjetovna jednostavnost u zamjenu za naš zalog vjere.

Neki dan sam telefonom razgovarao sa svojim dobrim prijateljem. Nakon što smo prošli sve važne teme, te se prisjetili poluistinitih priča iz naših studentskih dana, naš razgovor se okrenuo svjetovnom.

„Pa, kako ide na poslu?“, pitao me.

Za vas koji ne znate, moj posao je podučavanje rukovodećih vještina te pomoć ljudima za međusobnu dobru suradnju u ovoj korporativnoj zemlji. Moja supruga kaže da je to sve samo pametna maska kako bih mogao doći do izražaja pred velikim skupinama ljudi i pričati im priče.

Svojem prijatelju sam odgovorio,

„Definitivno se osjećam blagoslovljeno. Prošla godina je bila moja najbolja godina što se tiče mog posla. A izgleda da ću i ove godine imati jednako puno posla.“

Ali, to je bila laž.

Sada, prije nego počnete skupljati donacije za fond „Nahranite Dannemillere“, dozvolite mi da objasnim. Na temelju prošlogodišnje odluke da provedemo 12 mjeseci bez ikakve kupnje, možete dobiti dojam da se naša obitelj hranila rezancima, besplatnim čipsom i umakom lokalnog meksičkog restorana. Bez brige, nismo u toliko lošoj situaciji.

Prošla godina je bila najbolja godina što se mog posla tiče.

No, to nije blagoslov.

Primijetio sam da je među kršćanima jedan trend, uključujući mene samog, i to me zabrinjava. Naš automatski odgovor na materijalni dobitak je da se proglasimo blagoslovljenima. To zvuči kao „amen“ na kraju molitve.

„Ovaj novi auto je takav blagoslov.“

„Napokon sam riješio papire za kuću. Osjećam se blagoslovljeno.“

„Upravo sam se vratio sa misijskog putovanja. Shvatio sam koliko smo blagoslovljeni ovdje u svojoj zemlji.“

Na površini, izraz se čini bezazlen. Dapače, djelujemo kao da smo jako vjerni. Zašto ne bih Bogu dao slavu za sve što imam? Nije li upravo to što trebam činiti?

Ne.

Dok sam mislio na svoj odgovor pun „osjećaja blagoslovljenosti“, dvije su mi stvari pale na pamet. Jasno mi je da možda cjepidlačim. Ali pričekajte malo, jer vjerujem da je ovo od presudne važnosti. To je jedna od onih stvari koje ne možemo vidjeti zato što je to toliko ugrađeno u društvo da je postalo normalno.

Ali to mora stati. A evo zašto.

Prvo, kada kažem da je moje materijalno bogatstvo posljedica Božjeg blagoslova, zapravo Svemogućeg Boga svodim na neku vrstu nebeske vile koja ispunjava želje i svoje dane provodi nasumično dijeleći automobile i novce svojim sljedbenicima. Ne mogu drugačije nego da povučem paralelu kako sam dijelio bombone svojoj vlastitoj djeci kada su slijedili moje upute te nuždu napravili u WC-u, a ne u svoje u gaće. Naravno, Bog želi da stalno tražimo Njegovu volju, i to je za naše vlastito dobro.

No, Bog nije bihevioralni psiholog.

Drugo, i još važnije, nazivati sebe blagoslovljenim zbog materijalnog bogatstva jednostavno je pogrešno. Za početak, to može biti uvredljivo za stotine milijuna kršćana u svijetu koji žive sa manje od 1$ na dan. Dobro ste pročitali. Postoji stotine milijuna ljudi koji primaju „blagoslov“ jednoznamenkastog dolara na dan.

Tijekom naše godine u Gvatemali, Gabby i ja smo iz prve ruke bili svjedoci štete učinjene teologijom prosperiteta, gdje se vjernim ljudima, koji jedva uspijevaju prehraniti svoje obitelji, govori da nisu dovoljno vjerni. Kad bi imali dovoljno vjere, Bog bi ih izvukao iz njihove noćne more. Samo se više potrudite, i Bog će vam pokazati svoju naklonost. To je laž.

Nigdje u Pismu nam se ne obećava svjetovna jednostavnost u zamjenu za naš zalog vjere. Ustvari, većina je predanih, svetih vjernika iz Biblije najčešće umrlo bez novaca, primajući jednosmjernu ulaznicu za zatvor ili mučeničku smrt.

Ukoliko tražimo definiciju blagoslova, Isus nam jasno odgovara (Matej 5,1-12):

1 Vidjevši mnoštvo, uzađe on na goru; i, kada sjede, pristupiše mu njegovi učenici.

2 I otvori on usta te ih poučavaše govoreći:

3 Blagoslovljeni su siromašni u duhu: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.

4 Blagoslovljeni su oni koji tuguju: jer će oni biti utješeni.

5 Blagoslovljeni su krotki: jer će oni zemlju baštiniti.

6 Blagoslovljeni su gladni i žedni pravednosti: jer će se oni nasititi.

7 Blagoslovljeni su milosrdni: jer će oni zadobiti milosrđe.

8 Blagoslovljeni su oni koji su čista srca: jer će oni Boga gledati.

9 Blagoslovljeni su mirotvorci: jer će se oni nazivati sinovima Božjim.

10 Blagoslovljeni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.

11 Blagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zbog mene budu grdili i progonili te, lažući svakojake zle riječi, protiv vas govorili.

12 Radujte se i kličite, jer velika je plaća vaša u nebu: jer progonili su tako i proroke prije vas.

Gajim prikrivenu sumnju da su stihovi 12a, 12b i 12c izostavljeni iz teksta. To je mjesto na kojem su učenici odgovorili:

12a Čekaj samo sekundu, Gospodine. A što je sa ovime: „Blagoslovljeni su oni kojima je udobno“, ili

12b „Blagoslovljeni su oni koji imaju odličan posao, pristojnu kuću u predgrađu, i godišnji odmor na obali Floride“?

12c Odgovori im Isus: „Ispričavam se, braćo moja, ali nisam na to mislio.“

Evo ga. Zapisano je. Crno na bijelo. Jasno kao dan. A ipak, sve to ignoriramo kada prisvajamo riječ „blagoslovljeni“ kako bi ju jednostavno uklopili u naš moderni sustav ideala, stvarajući kozmičku lutriju  u kojoj nam svaka iskrena molitva kupuje još jedan listić. U tom procesu, podnosimo rizik odvraćanja onih za koje se nadamo da ćemo ih dovesti do vjere.

Moramo se prestati igrati.

Istina je da pojma nemam zašto sam rođen ovdje i zašto imam priliku koju imam. To je izvan mog razumijevanja. Ali, zasigurno ne vjerujem da me je Bog odabrao zbog mojih iskrenih molitava ili dubine moje vjere. Ipak, ako iskoristim prednost prilike koja je preda mnom, mogu zadobiti udoban život na svom putu. To nije zajamčeno. No, ukoliko se dogodi, ne vjerujem da će me radi toga Isus nazivati blagoslovljenim.

Nazivati će me „opterećenim“.

Pitati će me:

„Što ćeš učiniti s tim?“

„Hoćeš li to koristiti za sebe?“

„Ili ćeš to koristiti da bi drugima pomogao?“

„Hoćeš li se toga čvrsto držati kako bi ti bilo udobno?“

„Ili ćeš podijeliti svoju udobnost?“

Toliko mnogo teških odluka. A toliko malo jednostavnih odgovora.

Dakle, moja današnja molitva je da razumijem svoje istinske blagoslove. To nije moja kuća. Ili moj posao. Ili moj životni standard.

Ne.

Moj blagoslov je ovo. Poznajem Boga koji daje nadu onima koji su bez nade. Poznajem Boga koji voli one koji nisu voljeni. Poznajem Boga koji tješi one koji su žalosni. I poznajem Boga koji je usadio tu istu snagu unutar mene. Unutar svakog od nas.

„Upotrijebi me.“

Od kada sam imao ovaj razgovor, moj novi odgovor je jednostavno ovaj: „Ja sam zahvalan.“

Autor: Scott Dannemiller; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Faithit.com

Reci što misliš