Jedva je sudržao suze: Lekcijom zahvalnosti dječak rastopio liječnika

Lekcijom zahvalnosti dječak rastopio liječnika
Foto: Flower photo created by freepic.diller - www.freepik.com

Dajući mu omotnicu dječak ga je gledao u oči, a liječnik koji je jedva suzdržavao suze mu je odgovorio s glasom punim ponosa: „Ti si pravi malo čovjek!”

Giovanni je samo jedan mali obični dječak, ali mi kršćani znamo da ako ne budemo kao djeca, nećemo ući u Kraljevstvo nebesko. Ovaj dječak podsjeća na udovicu iz Evanđelja koja je u hramsku kutiju stavila sve što je imala. Ni Giovanni ništa nije zadržao za sebe.

Kako je izvijestila La Repubblica, petogodišnjak je u omotnicu spremio nekoliko kovanica s namjerom da ih preda dr. Pietru Caldarelli, zamjeniku direktora Europskoga onkološkoga instituta, a koji je njegovu majku izliječio od raka dojke.

„Ovo je za vaš trud i istraživanje o majčinoj bolesti”, rekao je Giovanni stavljajući omotnicu u ruke zaprepaštenoga onkologa koji je jedva zadržavao suze. „Toliko sam se želio isplakati tada”, objavio je liječnik u svom postu na Facebook profilu nakon kojega je primio na tisuće komentara.

Koja nevjerojatna gesta zrelosti! Djeca zaista vjeruju u ono što rade, stvari shvaćaju ozbiljno i daju sve što imaju, a ne samo ono što je posebno namijenjeno za određenu stvar ili događaj kao što to često čine odrasli.

Pokušavaju naći prečace i načine za manje plaćanja, traže putove za bijeg i skeptični su, dok je za djecu sve moguće.

Giovanni je liječniku dao svoju donaciju od 45 centi prilikom pregleda svoje majke koja je godinu prije bolovala od raka dojke i bila podvrgnuta kemoterapijama i operacijama, a danas je zdrava osoba.

„Omotnica je bila teška i odmah sam znao kako je unutra nešto više od same bilješke”, izjavio je onkolog Caldarella.

Dajući mu omotnicu Giovanni ga je gledao u oči, a liječnik koji se jedva suzdržavao da ne zaplače zbog emocija koje su ga preplavile u tom trenutku, odgovorio je glasom punim ponosa: „Ti si pravi malo čovjek!”

Što nas čini ljudima? Što nas čini slobodnima? Upravo sposobnost da ponudimo ono što nam je najdraže i da pokažemo koliko je nešto duboko utisnuto u naše srce. Ali možda su danas za to sposobna samo djeca i siromašni jer znaju što je zaista važno.

„Liječnik sam već 20 godina, vidio sam mnogo tužnih priča, ali ova gesta me je posebno potaknula. To je bilo samo nekoliko novčića, ali je bilo lijepo vidjeti našu budućnost u ovom djetetu satkanome od jednostavnosti i lijepih gesta”, rekao je Caldarella za La Repubblicu.

Prava vrijednost Giovannijeva dara nije novčana – to je poruka velikodušnosti i zahvalnosti koju bismo svi trebali zapamtiti.

Izvor: Svjetlo riječi