To nije samo pitanje iz usta jednog neposlušnog djeteta.

To je isto pitanje koje si mnogi od nas postavljaju kada razmišljamo o Božjoj riječi koju nismo otvorili danima, tjednima ili mjesecima.

“Kako se mogu iskupiti za moj propust prije nego se usudim sjesti u Njegovu prisutnost?

“Sigurno je razočaran, prekriženih ruku i uskogrudnog pogleda ‘Bilo je vrijeme, lijenčino.'”

“Je li bijesan, ogorčen, ljut, hladan?”

“Hoće li me uopće blagosloviti sa nekim otkrivenjem nakon što sam zapostavila Njegovu riječ toliko dugo vremena?”

Kada pogledamo na sebe i na našu izvedbu procjene našeg prava u posljednjih nekoliko dana (ili tjedana ili mjeseci) da dođemo pred Boga u Njegovoj riječi i molitvi, opasno isključujemo istu evanđeosku istinu u kojoj ionako nismo prebivali već dugo. To je ista ona istina koja nas je isprva i stavila u odnos s Njim – On je milostiv!


Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. (Efežanima 2,8-9)

On kaže: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Matej 11,28). Bilo da se radi o vašoj zauzetosti, lijenosti ili potištenosti koja vas je izmorila i držala podalje, poziv je isti: “Dođite!” Postoji punina radosti u Njegovoj prisutnosti i vječna milina (Psalam 16,11). Ne možemo okusiti tu radost dok se kažnjavamo jer nismo kušali med (Psalam 119,103). Dođite u Njegovu prisutnost i uživajte!

On vas želi natrag

Tijekom mojih najljepših radosnih dana kao mame – bilo ih je možda nekoliko – kada su me moje nestašne djevojčice odgurnule i prostrijelile pogledom “Jesam li u nevolji?”. Spustila bih se na koljena, širom otvorenih ruku i podsjetila ih na istinu koja stoji od njihovog rođenja. “Volim vas bez obzira na sve. Potpuno ste prihvaćene. I kad god možete doći k meni i dopustiti mi da vas stisnem, tada ćemo svi biti sretniji.”

Kada je On koji nije okusio grijeha postao grijehom u našu korist (2. Korinćanima 5,21); kada nema više osude onima koji su u Kristu Isusu (Rimljanima 8,1); kada On koji ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao, koliko će nam više onda s njime sve darovati? (Rimljanima 8,32) – uključujući jako veliki poziv raširenih ruku koji kaže: “Dođi ovamo, moj dragi/a; jedva čekam s tobom razgovarati.”


U refrenu Psalma 136, Njegova nepromjenjiva ljubav je vječna. On vas želi obnoviti. On želi da čujete Njegov glas koji vas poziva. On će vas istog trenutka dočekati. Prestanite se okrivljavati i dođite.

On vas želi.

Autorica: Samantha Poteat; Prijevod: Vesna L.