Odbacivanje je dvosmjerna ulica: možeš biti odbačen i možeš odbacivati. Kako treba reagirati na kušnju da kriticizam i odbacivanje usmjerimo prema drugima?

Jednom za vrijeme dok sam bio pastor primio sam uznemirujući poziv, jedan od onih koji policajci ne vole: ”Pastore, dođite ovamo” – rekao je muž preko telefona – ”ili ćemo se poubijati.” U pozadini sam čuo njegovu ženu kako vrišti.

Kada sam stigao, nagovorio sam Freda i Sue da sjednu za stol, jedno nasuprot drugome i da razgovaraju o svojem problemu. Ja sam sjeo na čelo stola. Najprije su nekoliko minuta vikali na drugo, nabacujući se optužbama i uvredama.

Konačno sam ih prekinuo: ”Poluvrijeme! Sue, zašto ne pristaviš kavu. Fred, donesi mi list papira i olovku. Oboje donesite svoje Biblije.” Kad smo se ponovno sakupili za stolom, skicirao sam jednostavan dijagram i govorio im iz Božje riječi.

Freda sam zamolio da pročita Rimljanima 14,4: ”Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.”

”Taj redak govori o osuđivanju karaktera drugih ljudi” – rekao sam. ”Oboje ste pred Bogom odgovorni za vlastiti karakter.” – Fred i Sue su složivši se, kimnuli glavom.

Tada sam zamolio Sue da pročita Filipljanima 2,3: ”Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – jedni druge smatrajte višima od sebe.”

”Ovaj redak govori o našim potrebama” – nastavio sam – ”Oboje ste pred Bogom odgovorni za ispunjenje potreba onog drugog.” Par se iznova složio s mojom tvrdnjom.

”Shvaćate li što st činili posljednja dva sata? Umjesto da ste preuzimali odgovornost za vlastiti karakter, vi ste na djeliće cijepali karakter svojeg bračnog druga. Umjesto da ste ispunjavali potrebe svojeg druga, sebično ste bili zaokupljeni samo vlastitim potrebama. Nije ni čudo da vam brak stoji dobro kad ste Božji plan A za vaš odnos pretvorili u plan B – katastrofu!”

Prije nego što sam otišao iz njihovog doma tog dana, Fred i Sue su u molitvi odlučili uskladiti svoje odgovornosti s Božjom riječi.

Kakve bismo samo obitelji i crkve imali kad bismo svi odlučili biti odgovorni za vlastiti karakter i uvijek tražili način da ispunimo potrebe ljudi s kojima živimo? Bilo bi nam skoro kao u nebu.

Ali umjesto da radimo na razvijanju vlastitog karaktera i ispunjavanju potreba drugih ljudi, mi često popuštamo Sotoninom podbadanju da kritiziramo karakter jedni drugih i sebično zadovoljavamo vlastite potrebe. Samo ako činimo ono prvo ćemo poticati jedni druge na rast i sazrijevanje.

Autor: Neil T. Anderson; iz knjige ”Pobjeda nad tamom” (Logos, Daruvar)

Reci što misliš