Oni koji podržavaju ateizam i darvinizam vole tvrditi kako ovi koncepti, za razliku od religija, nisu opasni po društvo jer su zasnovani na znanosti. No je li ovo istina? Odgovor je da su se posljedice ovih ideoloških gledišta zapravo pokazale katastrofalnim po ljudski rod, i to u vrlo kratkom razdoblju. Pogledajmo neke od najekstremnijih primjera koji ovo ilustriraju.

TRETMAN AUSTRALSKIH ABORIDŽINA

Opće je poznato da su europske kolonijalne sile po pravilu tretirale domorodce drugih kontitenata kao divljake na nižem stupnju društvenog razvoja, i njihovu društvenu različitost koristili kao temelj za uništavanje njihovih kultura, kao za i otimanje zemlje i dobara. No, u Australiji je ova već užasna formula uzdignuta na daleko gnjusniju razinu u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je popularnost teorije evolucije uzela maha. U svojoj knjizi One Human Family, australski doktor Carl Wieland dokumentira da su evolucionisti, željni dokazati teoriju evolucije, tvrdili da australski Aboridžini nisu ljudi, već bića na nižem stupnju razvoja, tj. „prijelazna karika“. Ovo nije bila tvrdnja neke marginalne manjine, već je bilo prihvaćeno na državnoj razini, jer se teza smatrala znanstvenom. Ovo je otvorilo sezonu lova na Aboridžine. Hvatani su, ubijani, iskuhavani, a zatim su njihove kosti i mozgovi prodavani svim većim muzejima i sveučilištima diljem Europe i Sjeverne Amerike. Neke Aboridžine su vodili kao atrakcije i pokazivali kao živi primjerak prijelazne vrste. U Australskim muzejima, njihove kosti bile su označavane sa „australska divlja životinja“. Kada je vlada Australije ograničila lov na Aboridžine, Edward Ramsey, kustos Australskog muzeja u Sydneyu, se u pismu požalio prijatelju kako mu „vlada uskraćuje profit“ koji je njegov muzej ostvarivao prodajom kostiju Aboridžina.

KOMUNIZAM – „VRHUNAC“ ZNANSTVENOG PRISTUPA DRUŠTVENIM PROBLEMIMA

Komunizam je, od svojih pristaša, proglašen vrhuncem znanstvenog pristupa organiziranju društva. Zasnovan je, kažu, na znanosti: teoriji evolucije, ateizmu, materijalizmu, sekularnom humanizmu i sl., te se time božansko apsolutno odbija, a slobodan ljudski razum ovim pristupom trijumfuje. Komunistički racionalistički pristup objašnjava dijalektiku ljudskog društva, a u isto vrijeme smatra da nudi i savršeno rješenje za organiziranje država.

Ovdje nećemo razmatrati ekonomski aspekt komunizma, već pogledati kakve je praktične posljedice u drugim sferama ovaj „znanstveni pristup“donio tamo gdje je implementiran. Dr. R.J. Rummel, profesor političkih znanosti, je ovu materiju izučavao i skovao izraz democid – ubojstvo naroda od strane vlastite vlade. Komunistički režimi, kvazi-vlade, gerile i druge grupacije ubile su, po njegovom istraživanju, između 1900. i 1978. godine oko 110 milijuna ljudi diljem svijeta. Ova brojka ne uračunava ubijanje neprijateljskih vojnih snaga tijekom svjetskih i drugih internacionalnih ratova.

Kakve ova statistika ima veze sa ateizmom i darvinizmom? Komunističke vođe i njhovi suradnici, koji su ove zločine počinili, su za temelj svog svjetonazora imali ateizam i darvinizam. Kao što smo spomenuli, u tim sustavima vjerovanje u apsolutni moral ne postoji, kao što ne postoji ni apsolutna vrijednost ljudskog života. Tako su Staljin, Pol Pot, Mao Ce Tung i drugi mogli, bez grižnje savjesti, raditi to što su radili. Neki će reći da su ovi ljudi bili samo umno poremećeni, i ne možemo ih računati u „normalne“ateiste. No, ovaj argument ne drži. Da je u pitanju samo „jedan Staljin“, mogli bismo prihvatiti argument da ova pojava nije vezana za ateističku ideologiju, već je izolirano djelo jednog luđaka. No, s obzirom na masivnost, kao i ponavljanje u različitim držvama (SSSR, Kina, Kambodža, Vijetnam itd.), teško je ne primijetiti vezu. Čak i ako za trenutak prihvatimo argument Staljinove poremećenosti, znamo da on nije sam i vlastoručno ubio milijune ljudi. Za ubojstvo milijuna ljudi, potrebni su „milijuni“ljudi da to provedu u djelo. Staljin i ostali čelnici nisu koristili robote. Ovdje imamo vojnike, dočasnike, časnike, policajce i puno drugih koji su u ovome sudjelovali uglavnom zato što su vjerovali u iste ideološke principe kao i njihove vođe.

HITLER

U sličnom svjetlu, interesantno je izdvojiti Hitlera. Neki će se iznenaditi da ovdje vide pomen Hitlera, jer je Hitler nedvosmisleno vjerovao u natprirodno, te nije bio ateist. Realnost je, zapravo, da su Hitlerova osobna uvjerenja bila prilično kaotična, i predstavljala su kolaž raznih religijskih elemenata koji su njemu osobno odgovarali. S jedne strane, deklarirao se kao katolik (mada čak ni to nije bilo uvijek slučaj), a s druge strane, svojim osobnim suradnicima je govorio kako mrzi kršćanstvo, jer je u pitanju „židovska religija“. Također, bavio se okultizmom, što je za vjerujućeg kršćanina nepojmljivo. Hitler je ovdje spomenut zbog svoje privrženosti darvinizmu, što je on sam objasnio u svojoj knjizi Mein Kampf. Darvinova teorija činila je „znanstveni temelj“ nacističke ideologije. Hitler je vjerovao da su Arijevci vrh evolucijskog stabla, i da njegova zlodjela imaju znanstveno opravdanje i odobrenje. Ubijanjem „nižih rasa“, ali i Nijemaca koji su patili od invalididteta i težih nasljednih bolesti (Aktion T4), Hitler je iskreno vjerovao da pomaže prirodnu selekciju, i time uvodi „gospodarsku rasu“ u novu etapu evolucije. Po svjedočenjima očevidaca, za vrijeme nacističkih parada mogli su se vidjeti znakovi koji kažu „kajemo se što smo zgriješili protiv prirodne selekcije“!

Pored prethodnih primjera, nedvosmisleno vođenih ateizmom i darvinizmom, interesantno je osvrnuti se i na primjer američkog serijskog ubojice/pedofila/kanibala koji je svoju nastranu prirodu ispoljio sukladno svojim ateističko/evolucionističkim uvjerenjima. Znajući što je on za života uradio, dolje citirana izjava svojom logičnošću i iskrenošću jednostavno ledi krv u žilama:

„Ako čovjek ne misli da postoji Bog kome polaže račune, onda… onda što je smisao toga da čovjek pokušava izmijeniti svoje ponašanje kako bi gazadržao u granicama prihvatiljivog? Tako sam ja uvijek mislio. Uvijek sam vjerovao u teoriju evolucije kao istinu, da smo svi samo došli iz sluzi. Kada… kada umremo, znate, to je to, nema ničeg drugog …“ Jeffrey Dahmer, intervju za Dateline, 29.11.1994.

Ovi ekstremni primjeri daju nam nedvosmislen i trezven pogled na dalekosežne posljedice koje ateizam i teorija evolucije imaju.

Iako ateizam sam po sebi ne navodi ljude na zlo, zlodjela koja su gore spomenuti počinili su zapravo u potpunosti sukladna ideologiji ateizma, dok su oni koji su činili zlodjela u ime kršćanstva, to uvijek radili nasuprot kršćanskoj ideologiji.

Autor: Aleksandar Jovanović