Mnogi su se prepoznali u riječima koje je na Instagramu podijelila Teodora Popović, kći pravoslovnog svećenika Predraga Popovića.
Njezina objava, popraćena fotografijama ponovnog susreta s ocem, proširila se društvenim mrežama ne zato što je glasna ili dramatična, nego zato što je istinita, jednostavna i duboko prepoznatljiva.
Teodora, koja i sama ima velik utjecaj na društvenim mrežama, napisala je nekoliko redaka koji su pogodili mnoge mlade ljude koji su zbog studija, posla ili života u inozemstvu bili prisiljeni udaljiti se od roditeljskog doma:
„Tek kad odeš od kuće shvatiš što je dom. Tek kad nemaš obitelj kraj sebe shvatiš koliko su oni zapravo tvoja snaga. Fakultet me naučio mnogo više od knjiga – naučio me cijeniti ljude koji su me oblikovali. Shvatila sam da je obitelj ključ, sigurnost i smisao.”
“Samo obitelj ostaje”
Uz ove riječi podijelila je fotografije zagrljaja s ocem i obiteljske trenutke koji su zaokružili njezinu emotivnu ispovijest. U nastavku je dodala:
„Možemo juriti ciljeve, graditi karijeru i maštati o velikim snovima, ali ništa ne može zamijeniti zagrljaj kada se vratiš kući. Zato danas, više nego ikad, čuvam svoje najbliže. Jer na kraju dana sve prolazi – samo obitelj ostaje.”
Reakcije nisu izostale. Mnogi pratitelji, osobito oni koji već godinama žive daleko od kuće, odmah su se pronašli u njezinoj objavi. Jedna korisnica napisala je da se nakon osam godina života u inozemstvu vraća u domovinu, jer „ništa ne vrijedi više od osjećaja pripadnosti”. Drugi je podijelio kako svaki odlazak iz roditeljskog doma, pa i kratkotrajni, uvijek iznova boli.
Među stotinama komentara posebno su se izdvajale kratke, ali snažne poruke: „Slava Bogu”, „Amen”, „Lijepo živjeli”.
Jer nostalgija ne pita ni za mjesto ni za vrijeme. Ona se javlja u studentskim sobama, stranim gradovima i stanovima koji još nemaju dušu. A najjače u trenutku kada shvatimo da sve što gradimo u svijetu ima smisla samo ako znamo gdje nam je dom.
