KRIZA MUŠKOSTI: Što se dogodi s dječacima koji odrastaju bez oca?

kriza muškosti
Foto: Pixabay

Dječaci koji rastu bez očeva depresivniji su i skloniji zloporabi droga ili hiperaktivnosti. Liječnici iz Düsseldorfa i Leipziga to su otkrili i o tome izvijestili na kongresu o krizi muškosti koji se održao na sveučilištu u Düsseldorfu. Sinovi bez očeva u izvjesnom su smislu nova pojava.

Danas u Njemačkoj svako peto dijete ima samo jednog roditelja, a u 85% slučajeva to je majka. Posljedica je to razdvajanja, rastava, složenih odnosa u raznim životnim fazama i razdrobljenih obitelji. Stručnjaci su mogli svoj nalaz usporediti s konkretnom povijesnom situacijom. Naime, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata gotovo trećina dječaka bila je bez očeva jer su bili pozvani u vojsku, nestali ili poginuli. Spomenute posljedice mogle su se ustanoviti kod ove djece rođene između 1933. i 1945. čak 50 godina kasnije.

Profesor i stručnjak na polju psihosomatske medicine na sveučilištu u Düsseldorfu Matthias Franz iz toga zaključuje: „Prisutnost oca nezamjenjiva je dječaku u pronalaženju njegove uloge.“ Očevi pokazuju muške načine rješavanja problema i pomažu dječacima da se odvoje od majke. Čak i onda kad drugi muškarci mogu preuzeti ulogu oca, Franz u tome vidi problem. Već u dječjim vrtićima i školama dječacima se pretežno bave žene. U školi su zanemareni i postižu lošije rezulatet, favoriziraju se ženske osobine i dječacima je onemogućeno da “žive svoje dječaštvo“, rečeno je na kongresu. Sudionici kongresa žele sada pokrenuti vlastito istraživanje muškosti.

Umjesto organiziranja skupog kongresa, moglo se za pomoć pogledati i u Božju riječ. Obitelj je po promisli Božjoj sazdana i zaštićena institucija. Seksualnost izvan braka nije prihvatljiva, a u tom odnosu postoje jasno utvrđene zadaće. Inače, potpuno je netočno da kršćanstvo zanemaruje žene i želi ih podrediti muškarcima. Muškarac, zapravo, ima odgovornost za svoju ženu i djecu. Obitelj može funkcionirati samo ako muškarac prihvati svoju odgovornost te ako i žena to prepoznaje. Žene imaju druge, ali ne manje važne zadatke u partnerstvu i obitelji. Na taj način oboje doprinose pravilnom odgajanju djece. Svaki je roditelj potreban. Koncentrirano se na to osvrće tekst u 1. Korinćanima (pogl. 7, 3-5 i pogl. 11, 3-10) kao i 1. Timoteju (pogl. 3, 4). Samo je po sebi razumljivo da bi za nas najbolje bilo da se držimo Božjeg poretka.

Neki problemi dolaze odatle što žene odbijaju od Boga predviđenu ulogu i umjesto toga teže za ulogom muškarca. Iako Biblija ništa ne govori o cjelodnevno zaposlenim i financijski neovisnim ženama ili o mukotrpnom traženju smještaja u vrtiću, a pogotovo ne o hiperaktivnim sinovima i onima oko kojih se šulja droga, o ovom se problemu već govori u Starom zavjetu, u 2. knjizi o Samuelu, pogl. 6.

Nakon što je David postao kraljem Izraela, s velikim je veseljem i ljubavi prema Bogu donio u Jeruzalem Kovčeg saveza koji je sadržavao ploče s deset Božjih zapovjedi. Njegova žena Mikala promatrala je iz palače taj događaj i prezrela Davida jer je u njenim očima ispao smiješan. Kasnije mu se i narugala zbog toga. Zatim piše: „A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.“

Ovaj događaj izazvao je tešku krizu u braku Davida i Mikale. Među njima je nestalo povjerenja jer je postalo jasno da za Davida Bog ima sasvim drukčiju važnost nego za Mikalu, koju je brinulo samo to kakvu sliku o sebi daje njen muž u javnosti. To je, međutim, trebala biti Davidova odgovornost, a Mikalina bi dužnost bila da ga na svaki način podrži. S jedne strane, jasno je da se žene nisu tek danas pobunile protiv svoje uloge, s druge strane, barem se na ovo tada nije gledalo kao na nešto normalno i uobičajeno.

Reci što misliš