Sve sam im oprostio: Kršćanin oprostio teroristima koji su mu ubili majku i kćer

Koptski kršćanin je oprostio teroristima koji su mu prije 10 godina ubili majku i kćer ispred koptske crkve u Aleksandriji (Egipat). 

“Često je slučaj da je Crkva osobito živa na mjestima koja su progonjena. U Egiptu kršćani umiru zbog prava da žive svoju vjeru. Ovdje u Njemačkoj crkve su zatvorene ili pretvorene u muzeje. To me rastužuje.”

Deset godina nakon što mu je obitelj ubijena, ovaj mladi koptski kršćanin ustrajan je u oprostu teroristima. Bilo je to prije 10 godina, ali bol je i dalje sirova. U noći na petak, 31. siječnja 2011., u terorističkom napadu ubijena je 21 osoba, a 79 je ranjeno ispred koptske crkve u Aleksandriji u Egiptu, piše Aleteia.

Jedan od prisutnih bio je Kiro Khalil, 20-godišnji koptski kršćanin. Riječi ne mogu uhvatiti užas koji je doživio. Iako je preživio teroristički napad, umrla su tri člana njegove obitelji. Nakon toga, Kiro Khalil suočio se s diskriminacijom i prijetnjama smrću.

Napustio je domovinu i sada živi u Njemačkoj

Morao je napustiti svoju domovinu i potražio utočište u Njemačkoj. No, usput je pronašao i sreću, a nedavno se i oženio. Florian Ripka, izvršni direktor njemačkog ureda pastoralne dobrotvorne organizacije Aid to the Church in Need (Pomoć crkvi u potrebi), razgovarao je s njim o snazi ​​pomirenja, o ljubavi prema neprijateljima i o vjeri koja se opire progonu.

VIDI OVO: Zašto trebamo oprostiti onima koji to ne zaslužuju?

Preživjeli ste teroristički napad na crkvu. Kada je to bilo i što se dogodilo?

Izgubio sam najbliže članove svoje obitelji u napadu na crkvu sv. Marka i sv. Petra (crkva al-Qidissin) u mom rodnom gradu Aleksandriji. To se dogodilo na Silvestrovo 2011. Bili smo u crkvi i zahvaljivali Bogu za godinu koja se bližila kraju. Na odlasku, nešto iza ponoći, ispred crkve je eksplodirala bomba u automobilu. Dvadeset i jedna osoba je poginula, a nekoliko stotina je ozlijeđeno. Među mrtvima su bile moja majka, moja sestra i jedna od mojih tetaka. Moja druga sestra, Marina, bila je teško ozlijeđena. Morala je biti operirana 33 puta.

Izgubili ste svoje najmilije. Kako suzbijate svoju tugu i bijes koji morate osjećati prema svojim napadačima?

Od malena sam bio izložen mržnji i diskriminaciji jer sam kršćanin. U školi su me često verbalno maltretirali samo zbog imena – Kiro – koje je tradicionalno kršćansko ime. Majka nas je od djetinjstva učila voljeti bližnje bez obzira na to što su nam učinili. “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”: moja je majka ovu Isusovu zapovijed upisala u naša srca. Nakon napada, to mi je iznimno pomoglo u prevladavanju boli.

Na kraju, vaša vjera je razlog zašto ste vi i vaša obitelj napadnuti. Jeste li ikada sumnjali u Boga?

Apsolutno ne. Četiri tisuće ljudi okupilo se u crkvi na dočeku Nove godine. Među njima je troje mojih rođaka izabrano za mučenike. I iako se to čini čudnim, umjesto da se prepustim očaju ili se zapitam: “Je li Bog nepravedan što takvo što dopušta?”, smatram to milošću, piše Medjugorje Info.