Probudio sam se ovoga jutra u Napulju, trećem gradu u Italiji koji je stavljen pod izolaciju. Javna okupljanja, uključujući i crkvene službe, zabranjena su. Vjenčanja, pogrebi, krštenja su otkazana. Škole, muzeji, kina i športske dvorane su zatvorene. Moja supruga i ja vratili smo se sa kupovine, koja nam je oduzela dva sata zbog dugačkih redova.

Italija ima trenutno najveći broj oboljelih od koronavirusa. Kao rezultat toga, 60 milijuna ljudi moraju ostati u svojim domovima, osim u iznimno krajnjim slučajevima. Kako bismo mi, kao kršćani, trebali odgovoriti na takvu krizu? Odgovor: vjerom, a ne strahom. Trebamo pogledati u oči oluje i pitati: „Bože, što želiš da naučim iz ovoga? Kako me ovime želiš promijeniti“? 

Evo osam lekcija koje trebamo naučiti, ili ponoviti iz krize izazvane koronavirusom. 

Naša krhkost

Globalna kriza nas uči koliko smo krhki kao ljudska bića. 

U vrijeme pisanja, u svijetu postoji preko 132 tisuće oboljelih, od čega je gotovo 5 tisuća umrlih. Maksimalno se trudimo spriječiti širenje. Uglavnom, smatram kako imamo pouzdanja u eventualni uspjeh. 

Sada zamislite virus koji je agresivniji i zarazniji od koronavirusa. S obzirom na takvu prijetnju, bismo li mogli spriječiti naše istrebljenje kao vrste? Odgovor je očigledno ne. To lako zaboravljamo, no ljudi su slabi i krhki. 

VIDI OVO: Trebaju li se kršćani bojati koronavirusa?

Riječi psalmista odzvanjaju istinom: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate kao cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo“. (Psalam 103, 15-16) 

Kako se ova lekcija o krhkosti primjenjuje na nas? Možda tako što ćemo se podsjećati na to da naše živote ovdje na Zemlji ne uzimamo zdravo za gotovo. „Pouči nas broju naših dana, kako bismo mogli dobiti mudro srce“. (Psalam 90, 12) 

Naša jednakost 

Virus ne poštuje etničke ni državne granice. To nije kineski virus, to je naš virus. On se nalazi u Afganistanu, Belgiji, Kambodži, Danskoj, Francuskoj, Americi; 77 država svijeta pogođeno je virusom. 

Svi smo dio velike ljudske obitelji, stvoreni na Božju sliku. (Postanak 1, 17) Boja naše kože, jezik kojim govorimo, naši naglasci i kulture neznatne su u očima zarazne bolesti, 

U našim patnjama, u boli gubitka voljenih, potpuno smo jednaki; slabi i bez odgovora. 

Naš gubitak kontrole 

Svi mi volimo biti u kontroli. Volimo zamišljati kako smo upravitelji naših sudbina, gospodari života. Stvarnost je da danas, više nego ikada ranije, možemo kontrolirati značajne dijelove naših života. Možemo kontrolirati stanje naših domova i sigurnost; možemo premještati novac iz jedne države u drugu klikom na aplikaciju; možemo čak i kontrolirati naša tijela putem treninga i medicine. 

No možda je taj osjećaj kontrole iluzija, mjehurić koji je koronavirus probušio, otkrivajući stvarnost kako zapravo nismo u kontroli. 

VIDI OVO: Glavni simptomi koronavirusa: Evo po čemu možete otkriti zarazu

Sada, ovdje u Italiji, vlasti pokušavaju spriječiti širenje virusa zatvarajući, otvarajući i onda ponovno zatvarajući škole naše djece. Imaju li situaciju pod kontrolom? 

Što je s nama? Naoružani sa sprejevima za dezinfekciju, pokušavamo sniziti rizik od zaraze. Nema ništa pogrešnog s ovom aktivnošću. No jesmo li u kontroli situacije? Teško. 

Bol koju dijelimo time što smo isključeni  

Prije nekoliko dana, članica naše crkve putovala je u sjevernu Italiju. Nakon što se vratila u Napulj, nije joj bilo dopušteno da sudjeluje na večeri sa kolegama. Rečeno joj je da bi bilo bolje da ne dođe zbog njezinih nedavnih putovanja na sjever, iako nije bila nigdje blizu crvenih zona i nije pokazivala simptome zaraze. Jasno, ovo isključivanje ju je povrijedilo. 

55-godišnji vlasnik restorana iz Napulja nedavno je stavljen pod karantenu. Nakon što je testiran na koronavirus, rekao je da se tjelesno osjeća dobro, no rastužila ga je reakcija mnogih od njegovih bližnjih: „Ono što ga je pogodilo snažnije od pozitivne dijagnoze na koronavirus je način kako su se njegova obitelj i ljudi iz grada ponijeli prema njemu“ 

Biti isključen i izoliran nije lako, jer smo stvoreni za odnose. No mnogi se ljudi sada moraju nositi sa izolacijom. Sada nam iskustvo gubavaca iz Isusovog vremena postaje vrlo dobro poznato: prisiljeni živjeti odvojeni, hodajući ulicama svojih gradova vičući: „Nečist! Nečist“! (Levitski zakonik 13, 45) 

Razlika između straha i vjere 

Kakva je vaša reakcija na krizu? Lako je biti obavijen strahom. Lako je vidjeti koronavirus svagdje gdje pogledamo: na tipkovnici računala, u zraku koji udišemo, svakom tjelesnom kontaktu kojeg napravimo, iza svakog ugla, čeka da nas zarazi. Paničarimo li? 

Možda nas ova kriza izaziva da reagiramo na drugačiji način; vjerom, ne strahom. Vjerom, ne u zvijezde ili neko nepoznato božanstvo. Vjerom u Isusa Krista, dobrog Pastira, koji je uskrsnuće i život. 

Sigurno je da samo Isus kontrolira ovu situaciju. Zasigurno, On će nas voditi kroz oluju. On nas poziva na vjeru i povjerenje, na vjeru, a ne strah. 

Naša potreba za Bogom i naša potreba za molitvom 

Usred globalne krize, kako pojedinci mogu stvoriti razliku? Često se osjećamo maleno i beznačajno. 

No postoji nešto što možemo: možemo zazvati Oca, koji je na nebesima. 

Molite za vlasti koje vode naše države i gradove. Molite za medicinske timove koji liječe bolesne. Molite za muškarce, žene i djecu koji su zaraženi, za ljude koji se boje napustiti svoje domove, za one koji žive u crvenim zonama, za one koji imaju visok rizik za druge bolesti, za starije. Molite za to da nas Bog zaštiti i sačuva. Molite se Bogu, kako bi nam pokazao svoju milost. 

VIDI OVO: Zabrinuti ste zbog koronavirusa? Ova molitva vam može pomoći

Molite također i za Kristov povratak, kako bi nas, nakon što se vrati, mogao odvesti u novi život koji je pripremio za nas, mjesto bez suza, smrti, tugovanja, plača i boli. (Otkrivenje 21, 4) 

Taština u vezi toliko toga u našim životima

„Taština nad taštinama“, kaže propovjednik. „Sve je taština“. (Propovjednik 1, 2) Tako je lako izgubiti perspektivu usred zbrke u našim životima. Naši dani ispunjeni su ljudima, projektima, popisima želja, domovima i praznicima, zbog čega možemo imati problema u razlikovanju važnog od hitnog. Možemo se pogubiti usred naših života. 

Možda je ova kriza tu kako bi nas podsjetila na ono na što bismo se trebali koncentrirati u našim životima. Možda je tu kako bi nam pomogla da razlikujemo značajno od beznačajnog. Možda Liga prvaka, ta nova kuhinja ili objava na Instagramu nisu nužni za moje preživljavanje. Možda nas coronavirus uči ono što je uistinu važno. 

Naša nada 

Na određeni način, najvažnije pitanje nije: „Kakvu nadu imamo u vezi koronavirusa“?, jer je Isus došao kako bi nas upozorio na postojanje daleko smrtonosnijeg i raširenijeg virusa; onog koji je pogodio svakog muškarca, ženu i dijete. Virusa koji ne samo da završava smrću, već vječnom smrću. Naša vrsta, prema Isusu, živi u stisku pandemije virusa koji se zove grijeh. Kakva je naša nada u vezi tog virusa? 

Biblijska priča je priča o Bogu koji je ušao u svijet zaražen s virusom. Živio je među bolesnim ljudima, nije nosio zaštitno odijelo, udisao je isti kisik kao i mi, jeo istu hranu kao i mi. Umro je u izolaciji, isključen od svog naroda, naizgled daleko od svoga Oca, na križu; sve kako bi mogao bolesnome svijetu dati lijek, kako bi nas mogao iscijeliti i dati nam vječni život. Čujte Njegove riječi: 

„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo“? (Ivan 11, 25-26) 

Autor: Mark Oden; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za portal novizivot.net.