Majka upozorava na opasnost bazena nakon što je izgubila sina (3)

Majka upozorava na opasnost bazena nakon što je izgubila sina (3)

Nicole Hughes je trogodišnjeg sina izgubila u samo nekoliko sekundi. Nakon te užasne tragedije koja joj je zauvijek promijenila život, ova majka izdaje upozorenje svim roditeljima.

U lipnju 2018. godine život Nichole Hughes zauvijek se promijenio dok je bila na obiteljskom odmoru.

Bio je to godišnji put u kojem je sudjelovalo pet obitelji. Dan je bio ispunjen suncem i zabavom. Kad god je bio vani, Nicholin trogodišnji sin Levi nosio je prsluk za spašavanje.

„Uvijek sam bila jako oprezna oko vode“, objasnila je Nicole, „Na svakoj slici zadnjih dana njegova života on nosi taj prsluk. Puštanje zmaja s tatom? Prsluk. Papanje bombona na stolici? Prsluk.“

Nakon večere obitelji su čekale da zađe sunce kako bi mogli ići loviti rakove. Levi je sjedio s drugom djecom i gledao televizor. Odrasli su bili u istoj sobi te su čistili i pričali.

„Deset odraslih osoba, uključujući mene i mog supruga, bilo je u sobi; nismo bili na mobitelima niti smo pili“, objasnila je Nicole.

Nichole je podijelila kolač s Levijem. Zapravo, još je jela svoju polovicu kada je pogledala preko balkona i vidjela svog trogodišnjeg sina kako pluta u bazenu.

Unatoč brzoj reakciji liječnika, dječak nije mogao biti spašen

„Bilo je šest liječnika među nama, uključujući mog supruga. Da je Levi mogao biti spašen očajem, sposobnošću i ljubavlju onda bi još uvijek bio s nama“, rekla je Nichole.

Unatoč brzoj reakciji i liječnicima, Levi nije mogao biti spašen. Nichole nije mogla vjerovati koliko se sve brzo dogodilo.

Tada je počela istraživati utapanja u bazenu te je naišla na činjenice koje su ju zaprepastile.

Utapanje je glavni uzrok smrtnosti kod djece u starosti od 1. do 4. godine. 69% djece koja se utope nisu ni trebala plivati, ali ih se pronašlo u vodi. Ujedno, dijete se može utopiti u manje od jedne minute.

Nicole kaže da je uvijek bila svjesna da je utapanje potencijalna opasnost. Zbog toga je uvijek koristila prsluke za spašavanje, sate plivanja i nadzor odraslih.

„No zašto nisam znala za opasnosti utapanja tijekom vremena podalje od bazena? Kako nisam znala da je dovoljno manje od jedne minute?“, zapitala se.

Što je više istraživala to je njezina ljutnja postajala veća.

„Zašto je moj mozak pun debata o vremenu koje djeca smiju gledati televiziju, organskom voću i posebnim kremama za sunčanje? Ja još uvijek režem grejp za moje 9-godišnje dijete. Kupujem im posebno mlijeko. Brinem se da će vrijeme koje provedu na YouTubeu utjecati na njih kada odrastu“, rekla je Nichole, „Ove teme mi se nameću.“

Majka sada vidi svrhu nakon što je izgubila sina

Ova ožalošćena majka ne želi na nekog drugog prebaciti krivnju za utapanje svog sina. No želi osigurati da su drugi roditelji svjesni tih činjenica prije nego se nešto i njima dogodi.

Sada Nichole daje svrhu svojoj boli.

„Pokušavam iskoristiti moju bol i ljutnju“, rekla je, „Temeljem istraživanja o utapanjima osnovala sam neprofitnu udrugu Levi’s Legacy. Želim potpuno spriječiti utapanje.“

Dodala je: „Ne želim ovu ulogu zagovornika za sigurnost. Želim onih 30 sekundi natrag. No odlučna sam u dijeljenju ovih činjenica koje nisam tada znala i za čime očajnički žalim.“

Nicole se nada da će Levijeva priča potaknuti Američku akademiju za pedijatriju da roditeljima predstavi statistiku u vezi utapanja.

Ništa ne može izbrisati gubitak djeteta. No usred te tragedije, Bog tješi Nichole.

Nichole se prisjeća da je u trenutku spašavanja Levija jedna od njihovih prijatelja skočio u bazen s drugog kata kako bi ga pokušao spasiti.

To je djelo snažna poruka za Nichole u trenutku potrebe.

„Od samog početka nisam bila sama na ovom putovanju. To je bio moj prvi dar usred cijele ove tragedije“, rekla je.

Osim prijateljevog hrabrog djela, još joj je jedna stvar umirila srce, makar samo na trenutak.

„Kada sam otvorila oči i pogledala prema oceanu, vidjela sam dio duge, predivne boje na platnu tamnog neba. Nije bilo svjetla nigdje na sivilu, osim tih pastelnih boja, kao dječja slika – nedovršena i nepravilna“.

Podrška koju primaju od te tragedije podsjeća nju i njezinog supruga da nisu sami.

Umjesto da dopusti tuzi da ju obuzme, Nichole odlučuje živjeti sa svrhom.

„Moja ljubav prema Leviju će trajati zauvijek, kao i moja tuga“, rekla je, „No ako tuga mora biti moj životni teret, nadam se da ću ga malo umanjiti povezanošću s drugima.“

Reci što misliš