Moja priča… ili kako je Isus ušao u moj život i dao mu smisao!

Foto: Pixabay

Već duboko gazim 36.-u, a na Putu sam s Gospodinom skoro 25 godina.

Dakle, prvi susret sa stvarnim i živim Bogom dogodio se još dok sam bila 12-ogodišnja djevojčica. Njegov poziv čula sam preko moje, tada 17-ogodišnje sestrične, koja je svoj žar i uzbuđenje oko upoznavanja s Gospodinom uspješno prenijela na mene.

Dok sam je slušala kako puna oduševljenja govori da je onaj Isus, o kojem smo učili na župnom vjeronauku i koji je živio na ovoj zemlji prije 2000 godina, zapravo jednako sada živ, kao i onda, osjetila sam da je to zaista istina i da upravo stoji pred vratima moga srca. Sjećam se koliko su duboko u mene ulazile njezine riječi kada mi je govorila: “Znaš li da sada cijelo nebo čeka na tvoj odgovor? To što kažeš zaorit će u nebeskim prostranstvima!” Naravno, pitanje koje je tražilo odgovor, bilo je: VJERUJEŠ LI U ISUSA KOJI JE SADA ŽIV, KAO I PRIJE 2.000 GODINA, I KOJI ĆE ZAUVIJEK ŽIVJETI, KOJI JE SADA TU I VOLI TE TOLIKO DA JE DAO SVOJ ŽIVOT BAŠ ZA TEBE?

Oglas

Bez oklijevanja, odgovor je bio: “Da!!!”, a osjećaj koji me preplavio bio je zaista poseban. Zapravo, sjećam kako sam se tada osjećala posebnom, izabranom…  gledala sam na sebe kao na jako sretnu i privilegiranu jer sam već sada prešla iz smrti u život i zauvijek ću živjeti s Isusom!

Bila sam još dijete, ali sam vrlo ozbiljno otvorila vrata svoga srca Isusu. Govorila sam svima o Njemu, kao o svome najboljem prijatelju. Naravno, bilo im je to čudno… Jednom prilikom, prijateljici iz razreda, s kojom sam sjedila u istoj školskoj klupi, rekla sam da ću joj oprostiti (više se ne sjećam što) jer je meni Isus oprostio i jer me uči da ja ostalima opraštam. Drugom prilikom, dok je društvo bilo kod mene, puštala bih im pjesme slavljenja s kazeta, a oni su se čudili kako su tako “cool” pjesme koje govore o Bogu.

Sve to, bilo je neposredno prije odlaska na operaciju kralježnice jer je skolioza koju sam dobila u 7.godini do moje 12. godine već toliko uznapredovala da su liječnici rekla da je operacija neophodna. Mojoj mami, koja je zaista bila brižna i vodila me svaka dva tjedna na kontrole na Šalatu u Zagreb, to je jako teško palo… sjećam se njenih suza i vapaja Bogu. Tada je već Isus bio u mom srcu i iz njega uklonio svaki strah od operacije, znala sam da sam sigurna u Njegovim rukama i najteže mi je bilo gledati maminu tugu i zabrinutost.

Pišući svoj dnevnik, zapisivala sam svoja razmišljanja i molitve upućene Gospodinu. Bila je to vjera djeteta, iskrena i jednostavna. Vjerovala sam da će “biti sve dobro” i bilo je!

Kroz iskustvo operacije, doživjela sam i iskustvo posebne Isusove blizine, Njegovu “opipljivu” prisutnost. Zadnje čega se sjećam, nakon što su mi dali injekciju za narkozu, bio je Isusov ulazak u operacijsku dvoranu, Njegov topli osmijeh i osjećaj potpune sigurnosti u Njegovim rukama.

Oglas

Da, operacija koja je trajala 7 sati, prošla je savršeno, bez ikakvih komplikacija! Oporavak nakon operacije bio je odličan i sada, nakon skoro 25 godina od te operacije, rijetko kad me bilo što zaboli u leđima, a mnogi drugi koji nikada nisu imali moju dijagnozu, time se nažalost ne mogu pohvaliti.

Želim reći, Isus je savršen liječnik, ali On odabire način i sredstvo liječenja. Iako su i tada, pred moju operaciju, moji najdraži molili za čudo iscjeljenja, da ne moram uopće na operaciju, pa i sama sam tako molila, Isus je vodio  situaciju drugačije – ali opet, najbolje za mene.

Bio je to početak mog upoznavanja Isusa – Njegov ulazak u moj život, preobražaj prolaznoga u vječno i predivan početak Puta na kojem sam još uvijek, samo zahvaljujući Njegovoj milosti, ljubavi i strpljivosti sa mnom.

Tijekom tih 25 godina na Putu, puno toga se dogodilo… i stranputice i vraćanja na pravi Put, i teški usponi i odmori na zelenim pašnjacima… ali, najvažnije od svega, na tom Putu, On je uvijek bio tu, jest tu i bit će zauvijek tu!

Dragi moji, želite li podijeliti svoju priču sa mnom i ostalima, o tome kako je Isus postao vaš osobni Spasitelj, Gospodin vašeg srca, vaš najbolji prijetelj… potičem vas da to i učinite. Vjerujem da će i meni i ostalima koji će to čitati biti na ohrabrenje i blagoslov. Isto tako, osjećajte se slobodni napisati i neko posebno iskustvo s Gospodinom, kako vas je u nečem, možda, promijenio, poučio, ohrabrio, utješio… a sve to neka bude da se Njemu iskaže sva hvala i slava!

Oglas