Arbella Parrot, klinička psihologinja i majka dvojice mladića od 20 i 22 godine, vjeruje da roditeljstvo ne prestaje kada djeca napuste obiteljski dom – ono se samo mijenja.
Dok mnogi misle da bi odrasla djeca trebala “sama”, Arbella smatra da je briga nešto što se nastavlja, ali u novom obliku, s više poštovanja prema njihovoj samostalnosti.
Prisjećajući se vlastite mladosti, priznaje da ni ona u dvadesetima nije bila sasvim zrela. Od stopiranja Europom do brzopletih odluka, sve ju to danas podsjeća da proces odrastanja nije prekidač koji se uključi s 18 godina, već polagano podešavanje. Zato ne vidi razlog zašto bi potpuno prestala brinuti o svojim sinovima samo zato što više ne žive kod kuće, piše za Business Insider.
Primjer toga je stariji sin, koji se ovog ljeta prvi put samostalno preselio. Kada ga je posjetila, kuhinja je bila prepuna neopranih tanjura – tipična studentska realnost. Umjesto kritike, odlučila je pomoći i kupila jednostavnu rešetku za suđe, što je njenim sinovima izgledalo kao “mala tehnološka revolucija”. Nije imala potrebu ignorirati probleme koji se lako rješavaju; mladima ponekad treba samo netko tko će reći: “Ovo će ti olakšati život.”
Slična situacija dogodila se i s mlađim sinom, kojeg je prošle zime pronašla bolesnog. Iako je znao osnovne postupke, intuicija majke ju je vodila – predložila je hitnu pomoć i bila u pravu: test je potvrdio gripu. Donijela mu je lijekove, juhu i pastile. Zna da bi se snašao i bez nje, ali briga je čin ljubavi.
Arbella je odrasla u obitelji u kojoj se briga ne mjeri godinama, udaljenošću ni okolnostima. I, kako kaže, to se ne mijenja ni sada kada su njezine “bebe” visoke gotovo dva metra.
Roditeljstvo se mijenja, ali ne prestaje. Ključ je u ravnoteži – između ljubavi i nepretjerivanja, podrške i poticanja na samostalnost. I to je životna lekcija koja traje.
