I mi možemo doživjeti iskustvo koje je doživio Mojsije

I mi možemo doživjeti iskustvo koje je doživio Mojsije
Foto: Pixabay

U određenom smislu i mi možemo doživjeti iskustvo koje je doživio Mojsije. Kada provodimo vrijeme u Gospodnjoj prisutnosti, to se primjećuje.

“Mojsije nije znao da je koža njegova lica sjajila dok je razgovarao s njim ” (Izlazak 34,29)

Kad je Mojsije sišao s gore Sinaj noseći dvije kamene ploče s Deset zapovijedi, dogodile su se dvije osobite stvari.

Prije svega, njegovo je lice sjajilo. Boravio je u prisutnosti Gospodina koji mu se objavio kao svijetao, sjajan oblak slave poznat kao šekina. Sjaj na Mojsijevu licu bio je posuđeni sjaj.

Nakon razgovora s Bogom, zakonodavac je poprimio nešto od blještavila i sjaja slave. To je bilo iskustvo koje preobražava.

Druga osobitost bila je to da Mojsije nije znao da mu lice sjaji. Bio je potpuno nesvjestan jedinstvene kozmetike koju je ponio sa sastanka s Gospodinom. F. B. Meyer komentira da je to bila kruna tog preobraženja – činjenica da Mojsije nije bio toga svjestan.

VIDI OVO: Predivna stvar koju Bog čini u nama kada ne osjećamo Njegovu prisutnost

U određenom smislu i mi možemo doživjeti iskustvo koje je doživio Mojsije. Kada provodimo vrijeme u Gospodnjoj prisutnosti, to se primjećuje. Može biti vidljivo na našim licima jer postoji bliska veza između duhovnog i fizičkog. Ali ne želim naglašavati fizičko, jer neki vođe kultova imaju vrlo prijazna lica.

Najvažnije je da zajedništvo s Bogom preobražava osobu moralno i duhovno. To je ono što Pavao naučava u 2. Korinćanima 3,18: “A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.”

Ali kruna tog preobraženja je to da ga mi nismo svjesni. Drugi mogu to reći. Oni nas mogu doživjeti kao one koji su bili s Isusom. Ali našim očima ta promjena je sakrivena.

VIDI OVO: Bog je uvijek prisutan, čak i onda kad Ga ne osjećate

Kako to da smo blaženo nesvjesni toga da koža našeg lica sjaji? Razlog je ovo: što smo bliže Gospodinu, to smo svjesniji svoje grešnosti, svoje nedostojnosti, svoga jada. Slava njegove prisutnosti vodi nas da se gnušamo sami sebe i osjećamo duboko pokajanje.

Da smo svjesni vlastitog sjaja, to bi nas odvelo u oholost, a sjaj bi istog trenutka bio zamijenjen odvratnošću jer je oholost odvratna.

Zato je blažena stvar da, oni koji su bili na gori s Gospodinom i koji su sa nje sa sobom ponijeli posuđeni sjaj, nisu svjesni sjaja svojih lica.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com

Reci što misliš