Ništa nam ne govori o ljubavi Božjoj kao Kristov križ. Dođite sa mnom do Golgote i pogledajte Sina Božjega dok ondje visi. Možete li čuti onaj prodoran vapaj s njegovih umirućih usana: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Lk 23,34) te reći da vas ne ljubi?

“Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Ali Isus Krist je položio život za svoje neprijatelje.

Druga misao je ova: On je nas ljubio daleko prije nego smo se mi uopće sjetili njega. Misao da nas on nije ljubio dok najprije mi nismo ljubili njega, ne nalazi se u Pismu. Piše: “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijeh” (1 Iv 4,10).

On je nas ljubio prije nego smo se mi uopće sjetili ljubiti njega. On je ljubio vašu djecu prije nego što su oni ikada znali za vašu ljubav. I tako, daleko prije nego smo mi razmišljali o Bogu, bili smo u njegovim mislima.

Što je izgubljena sina dovelo kući? Bila je to pomisao da ga njegov otac voli. Pretpostavimo da su do njega stigle vijesti da je odbačen i da njegova oca više nije briga gdje je, bi li se vratio kući? Nikada! Ali je njemu svanulo da ga njegov otac još uvijek ljubi te se digao i vratio svojoj kući.

Dragi čitatelju, i nas treba ljubav Očeva dovesti natrag k njemu. Upravo Adamova bijeda i grijeh otkrivaju Očevu ljubav. Kad je Adam pao, Bog je sišao i u milosrđu se pozabavio njime. Ako je itko izgubljen, to nije zato što ga Bog ne ljubi; to je zbog toga što se odupire ljubavi Božjoj.

Autor: D. L. Moody