kršćani gore od nevjernika
Foto: Pixabay

Ono što je ironija jest to da se ponekad kršćani mogu ponašati gore od ljudi koji ne vjeruju u Boga. Znam da će ova tema vrlo vjerojatno uvrijediti velik broj čitatelja, ali ono u što sam isto tako siguran jest to da će se svi oni koji su svjedočili ovakvom – ”ne-kristolikom” načinu ponašanja posvjedočiti i reći da neki kršćani uopće ne podsjećaju na Krista.

Danas želim govoriti o jednom vrlo važnom problemu koji uvelike utječe na Tijelo Kristovo: tjelesan život velikog broja vjernika. Ono što je isto tako istina jest da svi mi barem ponekad u našim životima bivamo zavedeni od strane tjelesnih požuda i da i mi sami živimo na ”tjelesan” način, ali ako se o ovome ne bude govorilo, nećemo niti znati da je to u stvari nešto pogrešno i loše.

Bez daljnjeg otezanja, prijeđimo na stvar. U nastavku ćemo reći o tri najčešća načina koji ukazuju na to da se neki kršćani ponašaju da tako kažem ”gore” od nevjernika.

1) Kada kršćanin počne osuđivati umjesto da ostane u stanju pokajanja

Prijatelji moji, postoji ogromna razlika izmađu toga kada vidimo nečiju pogrešku ili grijeh, i kada ga na to opomenemo u ljubavi, tako da se to može ispraviti i/ili više ne činiti i kada osobu osudimo.

Velik broj nas kršćana je danas ”kriv” za ovakav obrazac ponašanja. Nakon što vidimo brata ili sestru kako rade nešto što je grijeh, umjesto da im pomognemo da se iz toga iščupaju i da to više ne čine, mi ih tračamo, ogovaramo i tražimo načine ne bismo li tog brata ili sestru nekako isključili iz naše zajednice. Ne radimo ono što bismo prvo trebali raditi, a to je pokazivanje milosti. Na taj načim mi zapravo zaboravljamo da smo i mi sami samo primatelji Božje milosti.

2) Kada smatramo da smo bolji od onih koji ne vjeruju (ili da smo bolji od drugih crkava ili denominacija)

Ovo je još jedno od pogrešnih stavova koji se onda vrlo lako i vrlo brzo pretoče u pogrešno ponašanje. Razmišljati kako smo bolji, ”svetiji” ili bilo što što bi nas same stavilo iznad drugih ljudi je jako pogrešno. Svaki puta kada to činimo postajemo ono što nikako ne bismo trebali postati – samopravedni.

Isus je rekao: ”zašto gledaš trun u oko svoga brata, a ne vidiš brvno u vlastitome oku? Ili, kako možeš reći ”brate dopusti mi da izvadim trun iz tvoga oka”, a ne vidišš brvno u vlastitom? Licemjeru! Najprije izvadi brvno iz vlastitoga oka nakon čega ćeš vidjeti jasnije i tek nakon toga ćeš moći izvaditi trun iz oka svoga brata” (vidi Evanđelje po Mateju 7, 3 – 5).

Velik broj nas je vrlo brz ”na okidaču” svaki puta kada treba vidjeti ono što naš brat radi pogrešno i ono što u njegovom hodu s Kristom nije dobro. Često puta vidimo tuđe neuspjehe i grijehe, dok u isto vrijeme zanemarujemo i ne gledamo vlastite ili ih skrivamo i govorimo da su naši grijesi ”u redu” jer ”i drugi imaju svojih propusta.” Je li vam ovo poznato?

3) Kada ne uspijevamo proširiti Evanđelje i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju

Da vas jednu stvar pitam ozbiljno: ne ponašamo li se i mi sami poput nevjernika i onih koji ne vjeruju u Gospodina Isusa Krista svaki puta kada i sami ne govorimo i ne širimo Evanđelje? Razmislite malo o ovome.

Stvar je u tome da su oni koji ne vjeruju u Boga toliko sigurni i da oni sa toliko pouzdanja govore o onome u što oni vjeruju, bez obzira na to što je to u što oni vjeruju pogrešno. Puno puta mi kršćani bivamo uplašeni ili se sramimo onoga što će drugi reći o nama ako slučajno kažemo nešto o Isusu. Zbog toga često i ne govorimo ništa niti o Isusu, niti o Njegovoj Radosnoj vijesti i o onome što je On učinio za nas sve. Nije li to ironija?

Mi imamo nadu koja nadilazi cijeli svijet. Mi smo ti koji su pozvani i izabrani od strane Imena koje je iznad svakog drugog imena. Mi smo pozvani slijediti Gospodina koji je stvorio sve. I u isto vrijeme, mi se bojimo i ne usuđujemo se često puta govoriti istinu u Bogu ljudima koji su oko nas. Nije li to smiješno?

Dragi prijatelji, samo ako budemo dijelili Krista ljudima koji su oko nas, samo će to biti istinski pokazatelj da mi te ljude zaista volimo. Krist je Spasitelj koji nas je spasio od ralja grijeha i smrti i koji nam je u isto vrijeme omogućio da živimo život u izobilju svake vrste. Ako zaista volimo naše bližnje, tada ćemo i podijeliti s njima Isusovu ljubav.

Autor: JB Cachila; Prijevod: Ivan Hečimović; Izvor: Christian Today