Svakomu koji ima, dat će se, a od onoga koji nema, i što ima, oduzet će se od njega
Snimka zaslona: YouTube

Želim da se sjetite kako nam je Gospodin Isus dao dva opisa muškaraca i žena, njegovih sljedbenika. U Mateju 5,13 je rekao: “Vi ste sol zemlji.”

Nije on te riječi uputio nekoj slavnoj, kulturnoj, obrazovanoj, intelektualnoj skupini, nego maloj skupini nepismenih i neobrazovanih ribara. Nitko živ ne bi mogao zamisliti da će ova mala skupina doživjeti dan kad će njihovo propovijedanje i njihovo življenje uspostaviti nove zemljopisne granice te učiniti da se carstva uzdrmaju i da kraljevi zadrhte na svojim prijestoljima.

Dakako, sami po sebi ne bi mogli učiniti ništa. Međutim, morali su naučiti da se sve može postići kroz Krista koji je njihova snaga. Velika je stvar ako ne možemo reći samo: “Sve mogu kroz Krista”, nego i sa strahopoštovanjem uskliknuti: “Krist može sve kroz mene!” Na kraju krajeva, sva sila je njegova, ne naša, i sva slava uvijek i vječno pripada njemu.

Zatim im je Isus rekao i ovo: “Vi ste svjetlo svijetu” (Mt 5,14). Samo ga zamislite dok gleda u tu malu skupinu provincijalaca, većina od njih iz pokrajine Galileje, kako im govori da su oni svjetlo svijetu.

Jednom je faraon izjavio da je on najčudesnije svjetlo koje je ikada zasjalo na zemaljskom prijestolju. Jednom je Aleksandar Veliki izjavio da “ne mogu biti dva sunca na nebu” i ustvrdio da je on sam sunce.

U Isusovo vrijeme, u onom dalekom gradu na obalama Tibera cezar je visoko podigao zlatno žezlo i poslao svoje legije da osvoje svijet. U prošlosti su bila svjetla – velika svjetla, silna svjetla, vojna svjetla, doslovna svjetla – ali sva su ona zatitrala i ugasila se, a ovdje vidimo ovoga Nazarećanina kako gleda u malu skupinu siromašno odjevenih ljudi i izjavljuje da “su oni svjetlo svijetu”. Čije je to svjetlo trebalo sjati? Njihovo ili Isusovo?

Sa svojim kraljevskim dostojanstvom došao je u ovaj mračan svijet hodajući kroz mračne hodnike vremena. U svojoj ruci držao je zapaljenu baklju, ali svojim je svetim usnama izjavio neprocjenjivu istinu: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život” (Iv 8,12). Kakva izjava!

On nije samo rasvijetlio mračan svijet u koji je došao, nego je i svakom svom sljedbeniku osigurao svjetlo jer mu je dao samoga sebe. Ako sol izgubi svoju slanost, to je zato što je kršćanin izgubio Krista. Ako je svjetlo zatreperilo i ugasilo se u svjetiljci vašega života, to je zato što ste pustili iz svoje nazočnosti Onoga koji je rekao: “Ja sam svjetlo svijeta.”

Probudi se, Crkvo živoga Boga, probudi se iz sna! Iza tebe stoje bezgranična sredstva kraljevstva vječne slave. Oko korijena stabla tvoga života teku neiscrpne rijeke božanske milosti.

Nema potrebe da objesite glavu i plačete: “Dani probuđenja su prošli!” Nema potrebe ispuštati duboke i žalosne uzdahe te izjavljivati da su stvari bile moguće u starim vremenima, ali ne i danas. Probudite se! Preklinjem vas, probudite se! Podignite glave i počnite pjevati. Neka svijet čuje, neka i najudaljeniji kutovi zemlje odzvanjaju time:

Jednom sam bio slijep, al’ sada vidim:
Isus je svjetlo svijeta!

Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života