Nemoleći kršćani ne shvaćaju u kakvoj su opasnosti

nemoleći kršćani opasnost
Foto: Unsplash

Nemoleći kršćani ne shvaćaju u kakvoj su opasnosti. Možda ćete prigovoriti: “Pa što ako neki kršćani ne mole? Još su uvijek vjernici – krvlju očišćeni, oprošteni i idu u nebo. Kakva je opasnost ako se postane malo mlak?”

Vjerujem da naš nebeski Otac shvaća da živimo u vrijeme velike jurnjave, s mnogim zahtjevima našega vremena i snage. I kršćani su zahvaćeni poslovima i aktivnostima kao i svi drugi. No ja ne mogu vjerovati da Bog olako uzima naše odbacivanje pristupa k njemu, što je njegova Sina stajalo života.

Bog je Krista učinio našom jakom kulom. Ali jedino su sigurni oni koji “se utječu k njoj” (vidi Izr 18,10). Ako ne ulazite u nju, onda ste još uvijek vani. Stojite tamo gdje je Izrael stajao, ali Bog više nikoga ne susreće na vratima. Sva sredstva koja trebamo nalaze se unutra: oproštenje grijeha, milosrđe u vrijeme potrebe, snaga za pobjedu.

Zamislite bol odbacivanja koju osjećaju Otac i Sin. Zamišljam ovaj razgovor među njima:

“Sine, tebe su tukli, ismijavali, razapeli, pokopali. To me toliko boljelo da sam na taj prizor zatvorio oči. Ipak, ti si ispunio vječni savez. Osigurao si pristup za sve koji budu vjerovali u tebe. Zbog tebe ljudi posljednjeg vremena mogu doći k meni. I silno mogu porasti u mojoj snazi, gradeći rezerve vjere protiv đavla koji će ih iskušavati i isprobavati kao ni u jedno drugo vrijeme.

Ali, gdje su naša ljubljena djeca? Ponedjeljak prolazi i mi ih ne vidimo. Utorak stiže i još uvijek nema djece. Srijeda dolazi, a od njih ni traga. Četvrtak, petak i subota prolaze, a mi ih još uvijek ne vidimo. Jedino nam se u nedjelju primiču dok su u crkvi. Zašto ne dolaze? Zar nas ne vole?”

Bog je Adamu, kad se sakrio od njega u edenskom vrtu, postavio isto pitanje: “Adame, gdje si?” (Post 3,9). Gospodin je sve vrijeme znao gdje je Adam. U stvari je pitao Adama zašto je odbacio zajedništvo i ukazao mu da je opasnost u skrivanju od njegove nazočnosti.

Doista, kršćani koji ne primjenjuju pristup do Oca završavaju u “sardskom stanju”. Gospodin je uputio Ivana: “Anđelu crkve u Sardu napiši: ‘Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih … sedam zvijezda: Poznam tvoja djela. Kažu da si živ, a mrtav si'” (Otk 3,1).

Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org

Reci što misliš