Prije dvadeset i sedam godina, poznati izvršitelj abortusa iz New Orleansa rekao je jednoj ženi da bi trebala pustiti da njezina djevojčica umre na stolu za porođaj. Beba, rođena sa 26,5 tjedana nije disala. Za liječnika je djetetov život bio besmislen i nije mu značio ništa. Bio je tako siguran u njezinu bezvrijednost da je rekao majci da će joj dijete psihički biti kao „biljka, nesposobno imati normalan život“.

Toliko sam zahvalna što ga nije poslušala. To je razlog zašto sam danas ovdje da vam ispričam svoju priču.

Moja latino majka bila je ranjiva žena, savršen kandidat za pobačaj. Već je imala sedmero djece, živjela u teškom siromaštvu i hrvala se sa psihičkom bolešću. Njezina trudnoća sa mnom bila je posljedica afere, činjenica koju sam saznala tek kad sam postala tinejdžerica. Moj rođeni otac nije bio zainteresiran i nije htio pomoći; bio je oženjen i imao je uspješnu liječničku karijeru. Moja mama je bila potpuno sama.

Zato je tražila savjet od prijateljice, koja joj je predložila „jeftinog liječnika“. Tada sam shvatila što je zapravo u cijeloj priči jeftino. Za siromašne žene, to je važno razumjeti. Umjesto da joj ponudi pravu pomoć, izvršitelj pobačaja uvjerio je moju mamu da me treba poroditi prije roka, a zatim mi primarno odbio pružiti medicinsku pomoć kada sam se rodila živa. Nije bio zabrinut za moju dobrobit, niti moje mame.

Čudesno, kad me je moja majka vidjela, nije me mogla ostaviti da umrem. Odlučila se za život i zahtijevala da primim hitnu medicinsku pomoć. Preživjela sam zbog majčinog izbora – ali ona nije jedini razlog zbog kojeg sam danas živa.

Ustvari, da sam ostala u njezinom domu možda bih i sama bila za pobačaj. Slušajte ovo.

Pro-life primjer

Psihička bolest moje majke uzrokovala je da moja braća, sestre i ja trpimo glad, zlostavljanje i zanemarivanje na nezamislive načine. Jeli smo insekte sa zemlje, borili se do krvi za hranu i trgali odjeću jedan s drugoga kako bismo mogli ići u školu. Naša okolina je dozvolila da nam zlostavljači oduzmu nevinost. Situacija je bila toliko ozbiljna da sam zaradila tuberkulozu od svog očuha, a to je zahtijevalo skupu liječničku pomoć.

U to vrijeme, smjestili su me u udomiteljsku kršćansku obitelj. I nakon gotovo osam godina u udomiteljskom sustavu Louisiana, ta me obitelj usvojila. Bez njih ne bih preživjela, i zasigurno ne bih bila pobornica za život. Mogla sam prihvatiti laži koje je izvršitelj pobačaja izgovorio prilikom mog rođenja, i pridružiti se stotinama tisuća Amerikanaca koji vjeruju da je pobačaj odgovor na društvenu krizu oko nas.

Srećom, udomiteljstvo me naučilo što uistinu znači biti za život. Moja udomiteljska obitelj, a kasnije i posvojitelji, predano žive prema stihu iz Jakovljeve 1,27: „Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od svijeta.“

Pro-life praksa

Moji usvojitelji su sudjelovali u vlasti podržavajući pro-life kandidate svojim glasovima, a kad su mogli, i svojim financijama. Obrazovali su se na predavanjima u vezi svetosti života i uključili se u lokalne pro-life skupine posvećene zabrani pobačaja.

Do današnjeg dana, moja usvojiteljska majka sudjeluje u mirnim pro-life aktivnostima. Hrabro prepričava svoju priču kako je u dobi od 27 godina abortirala svoje jedino biološko dijete, a sada je regionalni koordinator za Silent No More Awareness u Louisiani, organizaciji koja pomaže ženama koje su devastirane nakon abortusa.

Moja usvojiteljska obitelj također pomaže siromašnim obiteljima na praktičan način. Redovno su mojoj biološkoj obitelji donosili hranu, odjeću i osnovne potrepštine, iako nisu imali garanciju da će me usvojiti ili ostati u životu moje obitelji. Odlučili su da je njihova odgovornost brinuti za nas, bez obzira na ishod. Kad sam morala napustiti udomiteljsku skrb i vratiti se k svojoj biološkoj majci, ponudili su da me odvoze na predškolsku nastavu i donose mi čistu odjeću i paket maramica svaki dan prije nastave. Kao pobornici za život bili su uključeni u prljave detalje. Nisu htjeli ostati sa strane.

Pro-life uvjerenje

Problematična istina je da je moja biološka obitelj samo jedna od milijun onih koji su doživjeli očaj koji sam opisala. Baš kao i pobačaj, ova situacija bi trebala biti od iznimne važnosti za svakog kršćanina koji je pobornik života. U Sjedinjenim Državama, trenutno ima 15 milijuna djece koja živi u siromaštvu, a 1 na njih 5 proživljava fizičko zlostavljanje od strane članova obitelji. Ovi brojevi su samo još veći u manjim obiteljima i samohranim domovima.

Postupci mojih roditelja su mi spasili život. Za razliku od mnogih koji proživljavaju siromaštvo i zlostavljanje u ranom djetinjstvu, pored mojih noćnih mora na početku završila sam srednju školu, diplomirala na fakultetu i postala stabilna odrasla osoba. I što je najvažnije, upoznala sam Isusa.

Nisu svi kršćani pozvani da udome ili usvoje dijete, ali smo pozvani učiniti nešto u vezi pobačaja, siromaštva i obitelji koje pate. Kad god se pitam kako mogu pomoći, pogledam na primjer svojih roditelja.

Autorica: Sarah Zagorski; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoaliton.org