Screenshot: YouTube

Ovaj bivši musliman je tri godine istraživao Bibliju i došao do spoznaja da je Isus jedini Bog!

“Allahu Akbar. Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Allahov poslanik.

To su bile prve riječi koje sam ikada čuo i izgovorio. Nekoliko trenutaka nakon što sam se rodio, moj otac tiho mi je šaputao te riječi u uho. Kao što je moj otac činio meni tako su moji preci činili svojim sinovima još od vremena Muhameda.

Mi smo Qureshisi, potomci Quresh-Muhamedova plemena. Naša obitelj je povijesno poznata kao  stražar nad islamskom tradicijom.

Riječi  mojih predaka nasljeđivale su se i prelazile su na mene i to je bilo više od rituala. Te riječi definirale su me kao muslimana na Zapadu. Svaki dan sjedio sam  pokraj moje majke dok me učila recitirati Kuran na arapskom. Pet puta dnevno, stajao sam iza mog oca dok je vodio svoju obitelj u zajedničkoj molitvi.

U dobi od 5 godina,  recitirao sam cijeli Kuran na arapskom i zapamtio posljednjih sedam poglavlja. Do dobi od 15 godina, pohranio sam  posljednjih 15 poglavlja Kurana u svoju memoriju i na engleskom i  na arapskom. Svaki dan sam recitirao brojne molitve na arapskom, zahvalio Allahu za svaki dan nakon buđenja, i zazivao sam njegovo ime prije spavanja. Sve dok nisam otišao studirati medicinu na sveučilište Old Dominion u Virginiji. Tada sam upoznao Davida Woodoa, mog prijatelja na drugoj godini. Brzo nakon što sam ga upoznao, našao sam ga kako čita Bibliju. To mi je bilo nevjerojatno čudno jer nisam mogao shvatiti kako netko tako inteligentan i obrazovan može čitati Bibliju te sam ga počeo rešetati poitanjima. Propitivao sam vjerodostojnost Pisma, nijekao sam Isusa i njegovo uskrsnuće te raspeće a sumnjao sam i propitivao i sveto Trojstvo. Ono što me je začudilo je to što David na moja zajedljiva pitanja nije reagirao kao ostali kršćani a koje sam izazivao na sličan način. On se ni na jedan trenutak nije poljuljao u svom svjedočenju vjere ali nije ni odustajao od prijateljstva samnom. Daleko od tog, on je postao još gorljiviji i odgovarao je na pitanja na koja je znao odgovor, a ona na koja nije znao krenuo je istraživati. Cijelo vrijeme se družio samnom.

Ubrzo smo postali najbolji prijatelji a čitavo vrijeme studija mi smo propitivali kršćanstvo. Neke predmete zajedno smo prijavljivali samo kako bi mogli što više istraživati vjerodostojnost kršćanstva. Iako je bio kršćanin, njegovu vjeru ja sam poštivao. Nakon tri godine mog pokušaja dokazivanja da je kršćanstvo izmišljotina došao sam do drugačijeg zaključka. Nakon što smo temeljito istražili podrijetlo kršćanstva  shvatio sam kako je kršćanstvo utemeljeno na snažnim dokazima. Svatio sam da se Bibliji može vjerovati ali i da je Isus zaista umro na križu kao i uskrsnuo. Nakon tih zaključaka David me zamolio da s istom dozom kritičnosti istražim i islam. Tada sam shvatio da ja o islamu ništa ne znam, odnosno da sve što znam je ono što su moji roditelji i moji preci doslovno usadili u mene. Ja nikad o islamu nisam učio iz povijesnih izvora, a kada sam ih krenuo istraživati shvatio sam da Muhamed nije bio onakav kako su mi govorili. Saznao sam da su nasilje i bludničenje karakteristike koje su ga krasile i nisam mogao vjerovati da je to istinita priča o čovjeku za kojeg sam smatrao da je sve, cijelog života. Nakon toga svaki dan počeo sam zazivati Boga. Reci mi tko si! Ako si Allah, pokaži mi kako da vjerujem u tebe.  Ako si Isus, reci mi! Koji god da si Bog, ja ću te slijediti. Tada mi se Bog objavio u snovima putem vizija. U tom snu sam stajao na pragu  uskih vrata i promatrao sam ljude kako zauzimaju mjesta na svadbenom slavlju. Očajnički sam želio ući unutra, no nisam mogao ući jer sam trebao prihvatiti pozivnicu svog prijatelja Davida na to vjenčanje. Kad sam se probudio, bilo mi je jasno što mi je Bog htio poručiti u tom snu, no tražio sam još potvrda. Tada sam naišao na isječak u Bibliji i pripovijest o uskim vratima, Lk 13,22-30. Bog mi je pokazivao gdje sam stajao.

No, ja još uvijek nisam znao kako proći kroz ta vrata jer nisam znao kako izdati svoju obitelj nakon svega što su učinili za mene. Znao sam da kada bih postao kršćanin, ja  bih izgubio povezanost s muslimanskom zajednicom oko mene, a moja obitelj izgubila bi i ugled i čast. Znao sam da će moja odluka uništiti moju obitelj i sve one koji su se za mene žrtvovali. Moje previranje navelo me da opet otvorim Novi Zavijet i ubrzo sam dobio sve odgovore. Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Te riječi bile su jako snažne, ušle su direktno u moje srce a ja sam nastavio čitati i došao do Mateja 10,37 gdje piše kako ljubav prema Bogu mora biti veća od ljubavi prema majci i ocu. To me pogodilo i rekao sam Isusu: Ali Isuse, ako te prihvatim to će biti kao smrt. Morat ću se svega odreći.

Sljedeće sam pročitao: Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tada sam odlučio, kleknuo sam kraj kreveta i odrekao se cijelog svog života. Nekoliko dana poslije, dvoje ljudi koje sam najviše volio bili  su potpuno uništeni mojom izdajom. Do današnjeg dana, moja obitelj je shrvana odlukom koju sam načinio, i bolno je vidjeti svaki put iznova cijenu koju sam morao platiti.

Ali ja vjerujem unatoč tome da je Isus Bog koji sve preokreće i otkupljuje.