Dragi čitatelji, ovo svjedočanstvo koje imate ispred sebe napisao sam zato da bi spoznali što je smisao vašeg života i da bi počeli donositi Božje odluke, a ne svoje, ljudske.

Dozvolite mi da vam ukratko ispričam kako je predivni  Gospodin Isus Krist promijenio moj život.

Moj život prolazio je u sportskom ozračju – 28 godina igranja nogometa. Tri – četiri puta tjedno trenirali smo, a nedjeljama su bile utakmice, tako da uz posao nisam imao baš dovoljno vremena za obitelj i obiteljske obaveze.

Bez obzira na to je li bio trening ili utakmica, pobjeda ili poraz, uvijek je bio prisutan i alkohol, cigarete, djevojke i kasni dolasci kući – ili kako smo mi to zvali, »treće poluvrijeme«. Na neki način, tako sam tražio sreću i veselje, kao i mnogi danas. Ali takvo veselje nikada nije trajalo dugo jer sam već za nekoliko sati imao probleme sa svojim tijelom i cijeli je sljedeći dan zbog slabosti i umora bio zapravo nizašto.

Istovremeno, moj je život bio obilježen rimokatoličkom pozadinom. Kao dijete, primio sam sakramente i više puta razmišljao o Bogu i smislu života. Poput mene, i mnogi drugi dolaze iz takve sredine, gdje ljudi misle da jednostavno poznaju Boga. Međutim, ideja o crkvi kao takvoj, nikada me nije privlačila. Zapravo, ono što sam vidio, to me odbijalo. Često sam vidio kako ljudi odlaze s nedjeljne mise, a čim otvore svoja usta, njihov je govor vrlo daleko od Boga. Molili su se Mariji, štovali svece i anđele te darovali za mrtve. Iskreno rečeno, ništa nisam razumio. Sve skupa nije mi imalo smisla. Činilo mi se da ljudi uopće ne znaju što rade. Zato sam se više puta pitao kako to i ima li uopće smisla ići na misu.

A u srcu me boljelo. Želio sam više od toga. Često sam također razmišljao, gdje je Bog i kako može voditi taj svijet kad cijeli svijet polako tone u propast.

Sve skupa išlo je tako daleko da sam skoro potpuno bio siguran da Boga nema. Moj način života još me više poticao na takvo razmišljanje. Slušao sam glazbu od Led Zeppelina, koja govori protiv Boga. Čak se govori da ako njihove pjesme puštaš unazad, tako prizivaš demone. Pjesma »Ne volim Boga« slovenskog benda »Demolition Group« i pjesme drugih sličnih bendova također su me sprječavale da tražim Boga. Nisam uopće znao što radim; kao da sam se vrtio u začaranom krugu. Zli me je vodio od grijeha do grijeha, i tako sve dalje od istine.

Već nekoliko godina zaposlen sam u trgovini kao prodavač i savjetnik za boje. Prije godinu i pol dobili smo novog radnika. Jednog dana, dok smo zajedno radili, počeo sam mu govoriti o živoj vodi, o čakrama i anđelima. Pokušavao sam ga oduševiti i uvjeriti ga da i sam to isproba. Na računalu sam čak imao i snimku kako jedna žena govori o anđelima i vodi kroz proces opuštanja, koji traje približno 60 minuta. Često to nisam želio priznati, ali u životu sam tražio nešto dublje, duhovno…  Na takve i slične načine često se ispoljavalo neko duhovno traženje, ali bez čvrstog temelja. Činjenica je da pri kraju te snimke čovjek skoro zaspi, ali u sebi ne primjećuje nikakvu promjenu.

Kolega me pažljivo slušao. A kad sam ja prestao govoriti, rekao mi je da on vjeruje u Isusa Krista, da se obratio i Njemu predao svoj život 2004. godine. Mislio sam: »Ma što ti meni sad govoriš o nekakvom obraćenju? Pa valjda smo mi rimokatolici jedini pravi i glavni!« U tim trenutcima, o njemu sam razmišljao na vrlo ružan način. Primijetio sam da se nisam niti mogao kontrolirati, kao da su moj um i moje misli automatski reagirali na njegove riječi. Ali kolega je nastavio sa svojom pričom i objasnio mi poruku Radosne vijesti o Isusu Kristu. Nisam želio pokazati nikakvo zanimanje, budući da bi tako slomio svoj ponos, pa sam mu samo odvratio kako i ja poznajem Isusa jer sam se krstio, primio sv. pričest i krizmu.

Tada mi je postavio pitanje: »Ako bi se sada srušio strop na tebe i ti umreš, imaš li sigurnost da ideš u nebo?«

Naravno, nisam imao odgovor na to pitanje jer me potpuno izbacilo iz takta. Rekao mi je da sam od tog trenutka na dalje sam odgovoran za ono što ću učiniti s Isusom jer mi je on rekao ukratko Evanđelje.

Kada smo završili s poslom, krenuo sam kući sav nekakav čudan. Zaustavio sam se u jednom kafiću, gdje me je čekao moj brat s njegovim prijateljem. Budući da sam bio tako uznemiren, primijetili su da se nešto događa. Ispričao sam im što sam čuo. U svojoj nutrini, odlučio sam da ću i ja pokušati predati svoj život tom Isusu. »To obraćenje« počelo me odjednom jako zanimati. Znao sam da nešto mora biti u tome jer me u srcu jako potreslo.

Sljedećeg dana, kolega mi je donio na posao knjigu »Isus, naša sudbina«.

Odmah sam je počeo čitati. Čitao sam je i kod kuće, u svojoj dnevnoj sobi. Kada je to vidjela moja draga, bilo joj je čudno da sad odjednom čitam neku knjigu. I sad je vidim kako je bila začuđena. Ali tada joj o tome još ništa nisam govorio. Ubrzo mi je rekla: »Opet čitaš knjigu? A što je sa mnom? Ne želiš biti sa mnom?« Odgovorio sam: »Zar ne mogu uzeti pola sata na dan za sebe?« Poruka o Isusu, koju mi je rekao kolega, nije mi dala mira, a ta knjiga još mi je bolje stvari približila i usmjerila me.

Kada sam došao do 53. str., u sebi sam osjećao da nešto moram učiniti. Nisam se više mogao boriti s tim što se u meni događalo. I tada sam svojim riječima pozvao Isusa u svoje srce i priznao Mu svoje grijehe. Jednostavno, počeo sam vjerovati u Njega i predao sam Mu samoga sebe. Ležao sam i molio. Počeo sam Mu zahvaljivati, a tada je odjednom iz moje nutrine krenulo neko čišćenje. Osjećao sam neopisivu lakoću i kako je nešto iz mene izašlo. Ne mogu i ne znam dovoljno dobro opisati taj predivan osjećaj. To je bilo tako snažno da sam jednostavno osjećao kako je sva ljutnja izašla iz mene. Ujutro sam u sebi osjećao nevjerojatan mir i slobodu, kao da sam izašao iz zatvora. Sve sam odjednom vidio drugačije, nekako oštrije i svjetlije.

Kada sam došao na posao, najprije sam išao do kolege i rekao mu da sam primio Gospodina u svoje srce. Obojica smo bili oduševljeni i presretni. Ljudi su dolazili u trgovinu i odjednom sam čuo svaku, i najmanju psovku. Prije me to nije ništa smetalo, a sada me je svaka takva riječ zaboljela. Prije uopće nisam bio svjestan kako sam ružno govorio…  i ja, i drugi ljudi oko mene. Znam da sam tako želio sebe uzvisivati. A sada sam odjednom počeo gledati svijet drugim očima. Počeo sam redovito čitati Bibliju jer su mi riječi iz Biblije postale kao žive. S kolegom sam razgovarao o svemu tome, što me je svaki dan vodilo još bliže Gospodinu.

Posebno je zanimljivo to što je taj kolega kod nas bio zaposlen samo jednu godinu. Zato vjerujem da ga je Gospodin poslao s namjerom da ja postanem Božje dijete i da mogu i vama reći za tu istinu.

Od trenutka kada sam predao svoj život Isusu, više ne hodam putem koji je grešan put tame. Shvatio sam da je život koji sam živio otkad sam se rodio, bio život u Adamovom grijehu – nakon kojeg slijedi trajna smrt. Takav život kada se rodimo, živimo svi.

Reći ću vam primjer koji to potvrđuje, a vjerujem da ste ga i vi doživjeli. Kada je moj mali sin nešto loše učinio i njegova ga je mama pitala: »Sine, jesi li ti to učinio?« on je slagao da je to učinila baka. Kako je to moguće? Dijete laže i griješi, čak i prije nego što nauči razumljivo govoriti. Svi smo bili takvi. I to je dokaz da s nama nešto nije u redu, od samog početka.

Zato Božja riječ govori jasno i istinito da se moramo obratiti i nanovo roditi u Isusu Kristu. Moj je život potvrda toga. Sada hodam putem Spasitelja Isusa! Prestao sam ići na »partyje«, gledati za drugim ženama, prestao sam pušiti iako sam bio strastven pušač od 8.raz.OŠ. Kada sam primio Isusa, prestao sam s lakoćom. Dobio sam nove prijetelje, braću i sestre u Isusu, koji su također primili Božju ljubav u svoja srca.  Iz meni nepoznatih razloga, imao sam na bokovima velike okrugle madeže. Odlazio sam na pretrage kako bi se saznalo što je to. No, kada sam primio Isusa i zaista Ga doživio, potpuno su nestali. A ono što je najvažnije – Isus živi u mojem srcu. Mogu Ga osjetiti, razgovarati s Njim i On me vodi. Zahvalan sam mojem Bogu za milost i spasenje po Njegovom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu.

Religija nije važna, nego vjera u Isusa Krista. On nije uzalud išao na križ i darovao svoj život, nego se to dogodilo zato da bi se mi po Njemu oslobodili od smrti i imali vječni život. Mnogi, a najčešće mladi ljudi govore: »Zabavljaj se, puši, uživaj maksimalno… jer samo se jednom živi.« I ja sam imao takvo mišljenje i tako sam živio. Ali to sam mislio i tako živio dok uopće nisam poznavao život. Sada ga poznajem – pravi život je Isus.

Dragi čitatelju, ovo je poruka Evanđelja i istina, zapisana u Bibliji.

Primi Isusa i doživjet ćeš Božju snagu, o kojoj je već prije 2000 godina govorio apostol Pavao – »Zaista, ne stidim se Evanđelja o Isusu Kristu jer je ono Božja sila koja spašava svakoga tko vjeruje.« (Rimljanima 1,16)

Autor: Matej Horvat

Reci što misliš